Horvátcki Virgilius

08.04.2010


Farnik Šimun Palatin je prepjevao 1818. ljeta izibrane pastirske pjesme Mara Publiusa Virgiliusa. Ovo djelo spominje Ivan pl. Čaplović u svojem putopisu “Kroaten und Wenden in Ungern” 1828. Kroatist i pisac dr. Zvonimir Bartolić je otkrio u Sambotelu rekopis “Horvatckoga Virgiliusa. Sastavio je študiju o ovom djelu, ka je otiskana u ovoj knjigi skupa s reprintom i transkripcijom.   Biblioteka pretiskov, knjiga 2.   Šimun Palatin: Horvátcki Virgilius. Za tisak priredio i priloge o Šimunu Palatinu i Horvatckom Virgiliušu napisao Zvonimir Bartolić, Borta 2000.; format: 170 x 220 mm, 336 str., illustr.; ISBN 3 901 70606

Autor Šimun Palatin

 

 

O životu i djelu Šimuna Palatina postoje tek vrlo oskudni podatci. Prema do sada poznatim izvorima (Géfin, A Szombathelyi egyházmegye története, III.) Palatin je rodjen 5. listopada 1788. u Mjenovu (Kroatisch Minihof). Za svećenika je zaredjen 1811. u Szombathelyu (Sambotel, Subotišće). Mjesto početka njegova službovanja nije poznato. Od 1812. do 1814. kapelan u Petrovom Selu, od 1814. do 1821. župnik je u Stinjaku, od 1821. do 1823. župnik je u Zalaszentgyörgyu, a od 1823. do smrti 1840. župnik u Sepetniku (Szepetnek).

Spomenut na tri mjesti

 

Sve do danas Palatin je ostao gotovo nepoznat ne samo u Hrvatskoj, nego i medju gradišćanskim Hrvatima. Ipak, kao pisac Slovnice i prevoditelj Nediljnih prodikov, a i kao prevoditelj Vergilijevih Ekloga, Palatin je prvi put bio zabilježen već u Čaplovićevu djelu Croaten und Wenden in Ungern (Bratislava, Požun, 1828.). Drugi put, koliko je do sada poznato, Palatin je spomenut u Znamenitim Hrvatima (Zagreb, 1925.). Tu se navodi da je napisao Hrvatsku slovnicu, preveo P. Vergilija Marona Ekloge i Nedeljne prodike. Veli se da je sve u rukopisu. Osim toga navodi se – jedan vrlo važan podatak – da je Palatin Čaploviću pomagao pri skupljanju podatakaza njegovo djelo Croaten und Wenden in Ungern. Treći, koji je Palatina spomenuo bio je hrvatski povjesnišar književnosti Vladoje Dukat. U prigodi 2000. obljetnice Vergilijeva rodjenja (70. pr. K. Đ 19. pr. K.). Dukat piše opsežnu radnju Vergilije kod Hrvata (Ljetopis JAZU/HAZU, sv. 44.) u kojoj najprije govori o velikom Vergilijevom utjecaju na hrvatske pisce – počevši od Marulića do Mažuranića – a onda spominje i gotovo sve prevoditelje Vergilijevih djela na hrvatski jezik, medju njima i Palatina. Dukatu je izvor Čaplović (J. Šafaryku).

“Prijevod Palatinov je odavno propao”

 

Navodeći Palatinova djela, Dukat na koncu zakljušuje: “Sva je prilika da je prijevod Palatinov odavna propao, no vrijedno je oteti zaboravi ime književnika, koji je u vrijeme, kad je u samim centrima hrvatskog kulturnog života – u Banovini i u Dalmaciji – narodna književnost bila spala na niske grane, imao smjelosti, da jedno klasišno djelo Vergilijevo prenese u posve još neizgradjeni i književno nedotjerani dijalekt svoga naroda” (Ljetopis JAZU/HAZU, sv. 44., str. 223.). Poput Dukata, i drugi povjesnišari književnosti mislili su da je Palatinov prijevod Vergilija zauvijek propao.

Bartolić je otkrio rukopis u Sambotelu

 

Držeći da ugarske knjižnice i arhivi kriju nepoznata djela hrvatskih pisaca, kroatist i književnik dr. Zvonimir Bartolić, tragajući za hrvatskim rukopisima, otkrio je u Subotišću (Sambotel, Szombathely) 1975., u ostavštini slavista i književnika Augusta Pavla, rukopis prijevoda Vergilijevih Ekloga. Puni naslov rukopisa glasi: Horvátczki Virgilius. Pervi Dil. Maro Publius Virgiliussa Ekloge ‘to je izibrane Pastirszke Popevke. Presztavil Georg. Simon Palatin. Rukopis oktav-formata ima 188 tintom pisanih stranica i šetiri crteža, od kojih tri obojena. Ispod prve ilustracije, koja prikazuje Vergilija ovjenčana lovor-vijencem, ispisan je nadnevak: “1818. Die 26 octobris”. Kao što i sam naslov svjedoši, jezik Palatinova prijevoda u osnovici je čakavski, ali s brojnim leksičkim interpolacijama kajkavizama, koji govore o živoj komunikaciji zapadnougarskih Hrvata s kajkavskim Hrvatima u Hrvatskoj. Objavljivanje Palatinova hrvatskog prijevoda Vergilijevih Ekloga – više nego što se to danas može i pretpostaviti – upotpunit će sliku starije književnosti gradišćanskih Hrvata. Ivan pl. Čaplović o PalatinuU svojoj po nimšku pisanoj knjigi “Croaten und Wenden in Ungern – Ethnographisch geschildert von Johann v. Csaplovics”, ka se je pojavila 1928. i u drugoj nakladi 1829. ljeta u Požonu, Ivan Čaplović (1780 – 1847) spominje i Šimona Palatina. Mjenovac, ki je to vrime bio farnik Stinjakov, je pomagao Čaploviću pri sastavljaju putopisa. Informira ga o žitku Gradišćanskih Hrvatov, a znamda je bio Čaplović i Palatinov gost na Stinjaki.U svojem putopisu Čaplović piše, da je Palatin prevodio prodike, da je napisao hrvatsku slovnicu i da je u hrvatski jezik presadio Vergilove Ekloge.Doslovni citat iz knjige:”…So schrieb der Stinaczer Pfarradministrator Simon Palatin schon eine Kroatische Grammaire; übersetzte Sonntagspredigten, Virgils Eclogen (das erste prosodische Werk in der Croatischen Sprache) aber keines dieser Manuscripte konnte bis jezt gedruckt erscheinen…