Kalendari Gradišćanskih Hrvatov od 1806. do 2012. Popis i prikaz kalendarov od 1806. do 1942. s tematskom analizom sadržajev od 1946. do 2012.

22.01.2014

Mag. Katarina Zvonarić

Ovim su pregledom obuhvaćeni najvažniji rezultati moga istraživanja. Pri analizi pojedinog kalendara usmjerila sam se na izdavača, glavnog urednika, opseg, format (u centimetrima), mjesto izdavanja i broj godišta. U obzir nisam uzimala imena autora. Sadržaje kalendara navela sam prema težištima. Budući da je tzv. kalendarijum sastavni dio svih kalendara, a njegov se sadržaj i struktura gotovo i ne mijenjaju, u ovom ga sažetku neću navoditi za svaki kalendar odvojeno. O strukturi kalendarijuma govorit ću samo u onim slučajevima u kojima uočavamo promjene u sadržaju.

U kalendarijumu čitatelj nailazi na sljedeće podatke: kalendar s popisom dana, mjeseci i nedjeljnih evanđelja, mjesečeve mijene, vrijeme izlaska i zalaska sunca, vremensku prognozu, narodne i seljačke mudrosti i prazno mjesto za osobne bilješke. Kalendarijumu prethodi opći pregled s popisom blagdana (bilo da je riječ o fiksnim blagdanima ili pomičnima), početkom godišnjih doba, praznika, datumom i vremenom pomrčina mjeseca i sunca, vremenom posta i slično.

Kao početak kalendarskog štiva u književnosti uzima se 1806. Nóvi horvaczki kalendar  koji se smatra najstarijim kalendarom gradišćanskih Hrvata, a koji je do 70-ih godina 20. stoljeća bio nepoznat. Izlazio je u formatu 9,5×16 i obuhvaćao 35 stranica, pri čemu je jedna stranica odgovarala navedenoj veličini. Izlazio je u Šopronu, a tiskao ga je Anton Sziesz. Autor je ostao anoniman. S obzirom na sadržaj, osim prvih primjera svjetske književnosti, u kalendaru su zastupljena imena mjeseci koja se danas više ne rabe u gradišćanskohrvatskome jeziku.

Drugi se kalendar, Kerstjanszko-katolicsanszki kalendar 1864, pojavljuje tek nakon 60 godina. Do 1996. godine poznata su samo dva verificirana godišta: 1864. i 1865. Potvrdili su mi da do drugog godišta danas više nije moguće doći. O opsegu stranica, formatu, prilozima i autorima doznajemo iz djela Kulturhistorische Aspekte Ludvika Kuzmića kojim sam se u više navrata koristila u svojoj analizi. Oba je primjerka izdao Jure Horvat. Kao glavni suradnik navodi se svećenik Gašpar Glavanić. Kalendar ima format 14×19,6 (Kkk 1864.) odnosno 13×20 (Kkk 1865.) te opseg od 64 (Kkk 1864.) odnosno 76 stranica (Kkk 1865.). Tiskao ih je Wodianer Fülöp u Budimpešti. Valja istaknuti članke „Vszaki pocsétak je tézsak!“ i „Zabavno-poucsni. Razgovor. o hérvackom pravopiszu“ koji imaju posebno jezično-povijesno značenje.

Potvrdili smo dva godišta Hižnog kalendara (1892. i 1893.). Kalendari imaju format 15×23, a sadrže 114 (Hk 1892.) odnosno 82 stranice (Hk 1893.). Dosad se smatralo da kalendar iz 1893. ima 74 stranice, ali na temelju rukopisa došli smo do 82 stranice. Na njima saznajemo za još jednog urednika Ivana Čukovića, uz Franju Ferčaka, Ivana Čenara i Matu Horvata koji se spominju u literaturi kao glavni urednici. Tiskao ga je Károly Litfass u Šopronu. Tekstovi su uglavnom religioznog karaktera s vrlo malo svjetovnih tema.

Za Kerštjansko-katoličanski kalendar sigurni smo da postoje izdanja od 1892. do 1903. U sekundarnoj se literaturi spominje da je prvo izdanje iz 1891. godine. Tijekom svojeg sam istraživanja uspjela potvrditi izdanja iz 1893. i 1896. Kalendar je imao dva urednika: Mihovila Nakovića (1892.-1900.) i Martina Borenića (1901.-1903.). Format je uglavnom bio 16×21,5 i obuhvaćao između 57 (Kkk 1895.) i 96 stranica (Kkk 1902.). U prvim ga je godinama tiskao Bela Horvath u Niuzlju (1892.-1893.), a zatim Eduard Dick u Željeznom (1894.-1903.). U razdoblju od 1891. do 1903. objavljeno je 13 godišta, uz napomenu da izdanje iz 1891. nismo mogli analizirati. Obrađuje religiozne i svjetovne teme, u koje ubrajamo i proricanje vremena „Stoljetnoga vračara“.

Kalendar svete familije imao je 17 godišta. Izlazio je u Juri od 1903. do 1919. u diocezanskoj tiskari. Format je bio 18×25, a broj stranica između 96 (Ksvf 1917.) i 137 (Ksvf 1904.). Kalendar je napravljen po uzoru na mađarsku verziju kalendara Szent Család Naptár. Mogli smo potvrditi izdanje mađarskog kalendara  iz 1895. Pronašli smo i njemački kalendar koji je izlazio od 1898. pod nazivom Kalender der Heiligen Familie. Kao i hrvatski kalendar, i mađarski i njemački tiskali su u Juri. Martin Meršić stariji naložio je Mati Meršiću-Miloradiću da preuzme uredništvo kalendara. Kalendar je otad bio platforma za njegove pjesme koje je u njemu objavljivao. Ujedno je bio i glavni urednik od 1903. do 1913. Andrija Prikosović i Ivan Dobrović uređivali su ga od 1914. do 1918., dok je Anton Szemeliker bio urednik 1919. Kalendar je imao brojne suradnike. Naglasak je bio na zabavi i podučavanju čitateljstva, a govorilo se i o životnim okolnostima čitatelja.

Godine 1903. nalazimo i Hrvatski kalendar svetoga Antona Paduanskoga. Od 1903. do 1922. objavljeno je 16 brojeva. U razdoblju od 1917. do 1920. nije izlazio. Prva dva izdanja (1903. i 1904.) djelo su Ivana Domnanovića, a od 1905. do 1909. uz njega se pojavljuje i Martin Borenić. Nakon smrti Ivana Domnanovića od 1910. do 1922. uz Borenića je bio Jandre Kuzmić. Kalendar je imao između 76 (HksvAP 1921.) i 152 stranice (HksvAP 1907.) u formatu 15,5×23. Tiskan je u Kisegu, a osobitost kalendara su reklame. Tekstovi su religiozne i svjetovne tematike.

Kalendar svetoga Jožefa objavljen je za 1922. godinu u Šopronu u tiskari Székely, Szabó és társa. Urednik je bio Ivan Čuković. Format je iznosio 15×23, a imao je 104 stranice. Valja izdvojiti članke koji se bave povijesnim stanjem, kad je Gradišće još bilo dijelom Zapadne Ugarske.

Gradiški kalendar svetoga Jožefa, koji je također uređivao Ivan Čuković, izašao je za 1923. godinu. Tiskan je u nakladničkoj kući u Kiseloj Vodi. Format iznosi 14×20, a ima 104 stranice. Politički tekstovi zauzimaju 10 stranica, a u njima je izraženo proaustrijsko stajalište. Oglasni je dio rezerviran za proizvode koji su se mogli kupiti u austrijskim, a ne u mađarskim gradovima, kao što je to godinu ranije bio slučaj u Kalendaru svetoga Jožefa.

Za Hrvatski kalendar gradjanske deržave potvrđena su tri izdanja. Zasad su poznata izdanja iz 1923., 1925. i 1926. godine. Unatoč intenzivnoj potrazi, nisam uspjela pronaći drugi broj za godinu 1924. Kalendar za 1923., a vjerojatno i za 1924. uređivali su Martin Borenić i Jandre Kuzmić. Za 1925. i 1926. Borenić je jedini odgovorni urednik. Sva su tri broja tiskana u Željeznom. Obuhvaćaju 112 stranica formata 15,5×23. U ovom je kratkom razdoblju karakteristična promjena imena, odnosno različiti načini pisanja: Hervatski kalendar gradjanske deržave (1923.), Hrvatski kalendar gradjanske deržave (1925.) i Hrvatski kalendar Gradišća (1926.). To je povezano i s nadijevanjem imena današnjem Gradišću. Borenić je inzistirao na imenu Gradjanska država. Tekstovi su većinom iz područja lijepe književnosti ili se bave religioznim te-mama. Nalazimo i informativne sadržaje.

U literaturi se Naš hrvatski kalendar spominje samo za 1924. godinu. Svećenik Ivan Karall rekao mi je da postoji drugi broj iz 1925. Uređivao ga je Franjo Čizmazija u formatu 15×23 i u opsegu od 96 (Nhk 1924.) i 128 stranica (Nhk 1925.). Oba su broja tiskana u tiskari Guttenberg u Bečkom Novom Mjestu. U kalendaru ne nalazimo religiozne tekstove, već one informativnog i književnog karaktera. U informativne ubrajamo i članke iz suvremene povijesti koji govore o utemeljenju Gradišća.

Poznato je šest brojeva kalendara Kalendar svetoga Mihovila, a izlazio je od 1926.-1931. Na poticaj Martina Meršića starijeg uređivao ga je Martin Borenić. Imao je između 64 (KsvM 1926.) i 80 stranica (KsvM 1928.-1931.) u formatu 19,5×24,5, što znači da je imao gotovo kvadratni oblik. Tiskan je u Misijskoj kući St. Gabriel u Mödlingu. U tekstovima nailazimo na zemljopisne, povijesne, gospodarstvene i religiozne teme.

Naš kalendar za gradiščansku hrvatsku družinu izašao je u dva broja, 1928. i 1929., a urednik je bio Koloman Tomšić. Tiskan je u tiskari Arthura Schiffera u Kiseloj Vodi. Opseg je vrlo različit: kalendar za 1928. ima 172 stranice, a za 1929. 212 stranica u formatu 15×22,5. Kalendar se odlikuje brojnim slikama koje ilustriraju i austrijske i međunarodne teme. Osim bogatih ilustracija, ovaj kalendar donosi tekstove obrazovnog karaktera, kao i lijepu književnost.

Kalendar Naša domovina prethodio je kalendaru Gradišće. Pod imenom Naša domovina izlazio je od 1931. do 1940. Izdavalo ga je Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću. Glavni urednici bili su Franjo Brešić (1931.-1932.), poznat pod pseudonimom tetac Franje te Ignac Horvat (1933.-1940.). Tiskao ga je Viktor Horvath u Niuzlju. Format iznosi 15,5×23, a broj stranica proteže se od 120 (Nd 1931.) do 208 (Nd 1938. i 1940.). U izdanjima 1941. i 1942. kalendar je promijenio ime u Hrvatski kalendar. Glavni urednik 1941. bio je Ignac Horvat, a 1942. Mate Feržin. Opseg iznosi 216 (Hrk 1941.) i 112 stranica (Hrk 1942.). Njihov je format 15,5×23. Oba je tiskao Viktor Horvath u Niuzlju. I dalje ga je izdavalo Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću. Sadržaj je raznolik. Osim tekstova koji su isključivo informativnog karaktera, nalazimo povijesne članke o Drugom svjetskom ratu.

Tijekom nacionalsocijalizma gradišćanskohrvatske su tiskovine zabranjene. I za ka­lendare je to označilo prekid, pa u razdoblju od 1943. do 1945. nije izašao nijedan ka­lendar.

Kalendari su se ponovno počeli izdavati od 1946. godine. Kalendar se od te godine na­ziva Gradišće, a izlazi još i danas. Tijekom godina, mijenjala su se mjesta izdavanja, izdavači i glavni urednici. Broj iz 1946. Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću tiskalo je u Zagrebu u tiskari Nakladnog zavoda Hrvatske, dok je broj iz 1947. tiskao Viktor Horvath u Niuzlju. Od 1948. do 1960. nakladnik ovog kalendara bilo je Hrvatsko nakladno društvo sa sjedištem u Beču te je kalendar tiskan u Tipografskom zavodu u Beču. Od 1961. kalendar izdaje Hrvatsko štamparsko društvo. I brojevi od 1961. do 1967. tiskani su u Tipografskom zavodu u Beču. Od 1968. do 1980. kalendar se tiskao u tiskari Prugg u Željeznom. Od 1981. mjesto izdanja je Matrštof, a tiskara Wograndl. Izdanja od 1946. do 1980. godine bila su i ljetopisi Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću, što je naznačeno i u podnaslovu „I ljetopis Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću“. Od 1981. do 1988. naziv je glasio „I ljetopis gradišćanskih Hrvata“, a od 1989. sve do danas zove se „I ljetopis gradišćanskih Hrvatov“. U hrvatskom je nazivu nastavak -a zamijenjen nastavkom -ov, što je označilo preuzimanje gradišćansko-hrvatskog standarda.

Ignac Horvat bio je glavni urednik izdanja od 1946. do 1973. godine. Broj iz 1973. uredio je zajedno s Ferijem Sučićem. U tom se razdoblju format kalendara triput promijenio: 15,5×23 (G 1946.-1949.), 15×20,5 (G 1950.-1959.) i 16,5×24 (G 1960.-1973.). Broj stranica kreće se između 160 (G 1948.) i 292 (G 1971.). Svi kalendari slijede jednaku shemu: kalendarijum, sadržaj, tekstovi iz područja povijesti, religije, kulturne povijesti, lijepe književnosti, povijesti književnosti, tekstovi o identitetu, dječji tekstovi, savjeti za domaćinstvo, zdravlje, popis sajmova, vicevi, križaljke i oglasi. Autori su većinom muškarci, no ne navode se imena svih autora.

Feri Sučić uređivao je izdanja od 1974. do 1988. Broj iz 1983. uredili su Augustin Bla-zović i Mirko Berlaković. Sučićeva izdanja imaju format 17×24 i između 224 (G 1974. i 1985.) i 244 stranice (G 1978.). U svim brojevima nalazimo reklamni dio koji zauzima više stranica, a koji se nalazi nakon tekstova. Između tekstova pojavljuju se i oglasi koji vjerojatno služe popunjavanju praznina. Uz obavezni kalendarij nalaze se tekstovi iz područja povijesti gradišćanskih Hrvata, povijesti književnosti, tekstovi o identitetu te lijepa književnost. Znatno manji dio zauzimaju tekstovi za djecu, savjeti za domaćinstvo i zdravlje te savjeti za poljoprivrednike. Od izdanja iz 1988. godine sve je više tekstova za djecu. Autori su većinom muškarci, a žene se pojavljuju vrlo rijetko. U broju iz 1983. koji su uredili Blazović i Berlaković sadržajno i vizualno ne uočavamo nikakve razlike. Veličina je također 17×24, a ima 196 stranica.

Tome Schneider bio je glavni urednik izdanja od 1989. do 1997. godine. U njegovo je vrijeme kalendar dobio novi format: 15×20,5, dakle format starih kalendara od 1950. do 1959. Opseg se kreće između 232 (G 1989.) i 312 stranica (G 1995.). Osim kalendarijuma nalazimo tekstove iz područja lijepe književnosti, religije, povijesti književnosti i kulturne povijesti te tekstove u čast obljetnica te istaknutih gradišćanskohrvatskih osoba. Od 1990. na drugoj stranici kalendara uz glavnog urednika navedeni su i ostali suradnici koji su pomagali oko izdavanja.

Anita Jugović-Čenar prva je žena koja je preuzela ulogu glavne urednice kalendara (uređivala ga je od 1998. do 2003.). Kalendarijum je dobio nov izgled, pa su i izdanjima od 1998. do 2001. promijenili izgled. No na traženje čitatelja 2002. godine vratili su stari izgled kalendarijuma. U svim izdanjima, osim u onom iz 1998. godine, na zahtjev čitateljstva ostavljeno je mjesto za bilješke. Od 1999. godine svako izdanje ima prostor za bilješke, čime je potvrđena pisana funkcija kalendara. Kalendar ima format 15×21, a obuhvaća od 224 (G 2002.) do 347 (G 2000.) stranica.

Da bi tekstovi bili što pregledniji, glavna urednica je počevši od 1999. godine odlučila podijeliti kalendar prema tematskim cjelinama koje glase: „Znanost i povijest“, „Za dušu i srce“, „Po Gradišću“, „Povidaju nam“ te „Mlade strani kalendara“. Štiva obuhvaćaju područja povijesti, religije, povijesti književnosti, kulture, lijepe književnosti, svakodnevice i slično. Povećao se broj autorica, a u većini tekstova autori se potpisuju ili barem navode inicijale.

Kalendar Gradišće kojemu je od 2004. do 2008. godine glavna urednica bila Agnjica Čenar-Schuster ima format 15×21. Obuhvaća između 240 (G 2006. i 2007.) i 304
(G 2005.) stranica. Osim u onom iz 2004. godine, u nijednom broju ne nalazimo oglasni dio. Iznimka su popisi knjiga koje izdaje Hrvatsko štamparsko društvo
. Tekstovi nisu proizvoljno poredani, već su grupirani prema tematskim cjelinama: „Književni mozaiki“, „Na putu“, „Nadivati spominke“, „Povijesni spominki“, „Odsapati žitkom“, „Iz naše stare riznice“, „Prhatali kreljuti“ i „Grojzice“. U tekstovima se obrađuju povijesne, kulturološke, religiozne, beletrističke i obavijesne teme. Kalendar nudi humoristične dijelove te tekstove za djecu.

Kalendar Gradišće koji je od 2009. do 2012. uređivala Ingrid Klemenčić ima format 15×21 i obuhvaća između 255 (G 2011.) i 298 stranica (G 2012.). Prvi se put nakon osam godina pojavljuje oglasni dio na više stranica. Svaki je kalendar podijeljen prema tematskim cjelinama. U četiri broja nalazimo manje odmake u nazivima pojedinih cjelina koje ovdje nećemo navoditi. Tekstovi obrađuju područja povijest, školstvo, religija, lijepa književnost, sadrži tekstove za djecu i mlade, tu su i povijest književnosti, obljetnice, svakodnevica, publikacije, teme koje se odnose na određene godine, primjerice Haydenova godina ili 100-ta obljetnica Hrvatskih novina. U nijednom od četiri broja iz ovoga razdoblja nema križaljki ni popisa sajmova proizvoda. Kalendari su bogato ilustrirani učeničkim slikama i crtežima. Od izdavanja iz 2009. godine Hrvatsko štamparsko društvo održava natjecanje u crtanju na kojima učenici dvojezičnih škola iz Gradišća preko slika mogu obraditi određenu temu urednice.

Kalendar Ognjišće na vlastitu je inicijativu pokrenuo Franjo Horvat koji je u književnim krugovima poznat pod pseudonimom Branimir Tukavac. Sam je u razdoblju od 1954. do 1957. izdao četiri broja. Kalendari imaju format 15×21 i obuhvaćaju iz­među 144 (O 1954.) i 192 (O 1957.) stranice. Četiri broja tiskana su u različitim tiskarama: broj iz 1954. u Niuzlju kod Viktora Horvatha, iz 1955. u Gornjoj Pulji kod Rudolfa Rießa, 1956. u Misijskoj kući St. Gabriel u Mödlingu, te broj iz 1957. godine opet u Gornjoj Pulji kod Rudolfa Rießa. S obzirom na teme i sadržaje, sličan je kalendaru Gradišće. No sadrži i tekstove u kojima Franjo Horvat otvoreno kritizira Ignaca Horvata jer su između njih izbile nesuglasice.

Posebne i zidne kalendare analizirala sam prema vlastitim kriterijima. Pri prvoj kategorizaciji u obzir sam uzela sljedeće kriterije: kontinuirano izlaženje (devet godišta i više) te nadregionalna društva koja uređivaju kalendar. Ovoj kategoriji pripada višelisni ka­lendar (od 1991.) Hrvatskog kulturnog društva u Gradišću (zidni kalendar), jednolisni kalendar u obliku plakata (od 1993.) Hrvatskog štamparskog društva i Hrvatskog gradišćanskog kulturnog društva u Beču te kalendar (od 2004.) folklorne skupine Hajdenjaki iz srednjeg Gradišća.

U drugoj kategorizaciji u obzir sam uzela sljedeće kriterije: izdavač je Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću, Hrvatski kulturni i dokumentarni centar, Narodna visoka škola Gradišćanskih Hrvatov ili neki drugi izdavač, može biti vezano uz projekt, škole mogu biti partneri i ne izlazi u kontinuitetu. U ovu kategoriju ubrajamo sljedeća izdanja: Kalendar po hrvatsku krez ljeto (1996.), stolni kalendar Radujmo se – Freuen wir uns (2008.) te knjiga Pahuljice povidaju (2001.) koja nas vodi kroz advent. Navedena je djela objavilo Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću.

I drugi je veliki izdavač hrvatskih obrazovnih priručnika, Hrvatski kulturni i dokumen­tarni centar, izdao jedan poseban kalendar u suradnji s osnovnom školom u Mjenovu. Objavljen je povodom novog tisućljeća 2000. godine, a učenici su ga sami ilustrirali. Ovo je društvo izdalo još jedan poseban kalendar za 1998. godinu u kojem su predstavili narodne nošnje gradišćanskih Hrvata. Za školsku godinu 2008./2009. i 2012/2013. izdali su zidni kalendar Memo in der Schule – Memo u školi! Narodna visoka škola Gradišćanskih Hrvatov 2011. godine izdala je stolni kalendar za tekuću školsku godinu pod imenom Kalendar. Taj kalendar nije vezan za određenu školsku godinu. Posebno mjesto zauzima Korizmeni kalendar za posno vrijeme koji je izdala AGAPA. Prva izdanja datiraju iz 1980-ih godina. Uslijedila je 19-godišnja stanka da bi ga tek 2009. godine ponovno počeli izdavati. Zaključno s 2012. godinom objavljeno je devet godišta kalendara.

Poznata su dva kalendara koja su izdale škole. Riječ je o višelisnom zidnom kalendaru Dvojezične savezne gimnazije Borta za 1995. godinu i o kalendaru Kinder der Vlahija – Dica iz Vlahije za 1999. godinu koji je izdavač Osnovna škola Bandol.

Ostali dvo- ili višejezični kalendari su: Kalendar Schermann za 2003. godinu (Zajednički projekt – Kultura, obrazovanje i umjetnost, Horst Horvath), kalendar za 2003. godinu (izdavači: Romsko društvo i Narodna visoka škola gradišćanskih Roma), kalendar pod geslom Újra együtt! – Wieder zusammen! – Ponovno zajedno! za 2009. godinu (izdavač: Perkovátz-Ház Baráti Köre iz Šoprona, kalendar Homoki Lakodalmas Naptár – Kalendar Umočkoga Veselja  2009. godine (izdavač: Seoska samouprava Umoka), kalendar Die Geburt Jesu za 2011. godinu (izdavač: Gradišćansko-mađarsko kulturno društvo) te kalendar u obliku plakata pod geslom Protiv trostranskom paktu za 1982. godinu (izdavač: Hrvatski akademski klub).

Kalendar Hrvata u Mađarskoj među koje ubrajamo i gradišćanske Hrvate izlazi od 1945. godine. Za razliku od kalendara Gradišće koji od 1946. izlazi pod istim imenom, mađarskom su kalendaru ime mijenjali u više navrata. Od 1991. godine zove se Hrvatski kalendar. Valja uočiti da se sedam hrvatskih manjina u Mađarskoj ubraja u južne Slavene, pa ćemo u kalendaru naći i slovenske i srpske tekstove. Zbog toga je za članke na hrvatskome ostalo malo mjesta, što se 1991. godine promijenilo. Naime, tada je objavljen prvi broj Hrvatskoga kalendara koji je posvećen „samo“ hrvatskim manjinama.

Kalendarska književnost gradišćanskih Hrvata ima tradiciju dužu od 200 godina. Iako se funkcija kalendara mijenjala (informacije, orijentacija, zabava, obrazovanje, pisanje), kalendar je bio i ostao „dar“ i pratitelj hrvatske narodnosne zajednice, što je vidljivo i u pjesmi „kalendar“[1] Jurice Čenara:

kalendar

klandar

kandar

kadar

a dar?

            dar

 

(Iz nimškoga prevodila: dr. Aleksandra Ščukanec)

 



[1] G 2005, S. 44.