Hižna imena u gradišćanskohrvatski seli Gradišća, Slovačke i Ugarske – III. dio – Dodatki i korekture i Hižna imena u gradišćanskohrvatski seli Gradišća, , Slovačke i Ugarske – IV. dio – Alfabetski spisak

15.11.2017


Referati Nikole Benčića i Ive Sučića pri prezentaciji knjig 25.10.2017. Cijena: €10,- po svesku

S ovim 4. sveskom smo došli na konac projekta o naši hižni imeni. Prvu knjigu smo Vam prezentirali 2014. ljeta, drugu 2015., a sada imate 3. i 4. svezak. Od ideje do ostvarenja je ada prošlo lako 6 ljet i nekate misliti, da je tim tematika zaključena. Još bi se podrobnijom analizom moglo puno svega izvlići iz tematike. A ovde je i naše/moje ufanje, da će se ki-ta zainteresirani zadibiti u tu tematiku i prosvititi ju s druge strane. Zvana toga proširiti, ar se na prvi pogled nudu obiteljska/familijska imena, a istotako i poljna imena za obdjelivanje, ne samo u tzv. danas hrvatski seli, čuda je materijala u mišanojezični, danas pozabljeni austrijski, ugarski i slovački seli.

Cilj nam je bio, spasiti kusić naše kulturne povijesti. A dvojim u opisu „kulturna povijest“, što znači to za jedno društvo, ko se je u svojoj prošlosti bavilo u prvom redu poljodjelstvom, za ko svakako kanu dokazati, da nije imalo izgradjeni sloj inteligencije, peljajućega sloja (što ne odgovara istini, samo da ona ima drugačije razdiljenje, obilježja), da su naši pretežno živili u seljačkoj kulturi, izgradjivali svoju kulturu, iz ke su krenuli u grade kot djelači, u druge zemlje, u prvom redu u prikmorje, Ameriku, Kanadu, Argentinu. Ki pojam kulture je pobadljiv/za pipati za druge, a ki pojam za naše?

Obiteljska imena, prezimena ni onda nisu bila 100% proširena, kad su se naši preoci selili. Ne, da ih nije bilo, ali nije svaki imao familijsko ime kot danas. Zato mislimo, pretpostavljamo, da su si naši ljudi na drugi način pomogli u razlikovanju plemenskoga društva ili velike familije, npr. hižnimi imeni. Ako sadržajno analiziramo materijal, onda moremo puno svega doznati o strukturi mišljenja naših ljudi, kako su im kucale duhovne ure. Prik toga se lako projde, ar se misli, to nije vridno istraživanja, otkrivanja, ali tote je pokopana naša narodna duša, govorimo o mentalitetu. Tako moremo doznati: a) ki je peljao familiju (u narodu se veli „ki je nosio gaće/plundre u stanu“; b) kakovo zanimanje su imali; c) kako su se jedan drugomu i stranjskomu špotali (mi smo ublažili takova imena); d) kakove vrline, dobre strani su imali, ali istotako i falinge, e) iz koga sela, varoša ili naroda su došli.

Presenetilo nas je, kako duhovit je naš narod, kako dobro je znao viditi glavnu karakteristiku drugoga (ada vidio gredu kod drugoga, a pri sebi ni trijesku ne), kako dobro je znao jezično to iz svojega jezičnoga kinča, kratko i sažeto opisati, – jedna rič, u neki seli dvi, su bile dost.

O metodi prikupljanja materijala smo se u prednji prezentacija spomenuli. I svakomu, ki je nešto doprinesao, veliko ili malo, neka mu bude od srca hvala, osobno i u ime našega zaostavljenoga naroda. Ivanu Sučiću, ki je knjigi dao jezično usmirenje, Sabini Pavičić i svakomu od 76 sakupljačev, Günteru Šumiću za tehničko oblikovanje i svim onim, ki su dali slike/kipe za knjigu.

Da smo morali dodati „dodatke i korekcije/korekture“ nije falinga sakupljačev. Čisto je normalno u naučnom djelovanju, istraživanju, da se postavi bolja ili čemernija teza (zato imaju publikacije čudakrat dodatne liste korekcijov ili se počnu opravdane ili neopravdane diskusije, ke se čudakrat ispostavu jedinim napretkom dalje), a ta teza se mora/more potvrditi i pofolišiti. Žalibože ali imamo jako čemernu kulturu u funkciji kritike, bila ona opravdana ili ne. I mi se bojimo kritike, i nas boli, ako najdete falingov, ali vjerujte mi, nije nam bila nakana, folišnoga ili iskrivljenoga staviti u knjige. Potrudili smo se, da svako tumačenje, svaka formulicija bude odgovarala istini, bude na svojem mjestu po najboljem znanju, – u naučnom svitu se veli: „po današnjem znanju“! A ako najdete falingov, recite nam je, da u budućnosti budemo bolji od danas.

Ovde mi dojde napamet slučaj Ivana Goluba, znamenitoga hrvatskoga teologa i pjesnika iz maloga hrvatskoga sela Kalinovec iz Podravine, izmed Đurđevca i Pitomače. Citiram:

„Kalnovečki razgovori“ se otvaraju sa 73 prezimena Kalnovčana s njihovim nadimcima. … Zbog nadimaka Kalinovčana … moji su mi doma u Kalinovcu rekli, u šali dakako, nek ne dolazim skoro u Kalinovac da me ne natuku neki čije sam nadimke donio u „Kalnovečkim razgovorima“. Kad me je prije ponoćke „Smolek Legradićev“ (prezime s nadimkom) povukao za rukav na stranu pomislio sam, da ću „dobiti svoje“. A rekao mi je: „Kniga Kalnovečki razgovori je prava kniga kaj se čita i spravi a ne kaj bi se s njom pokrivala čupa (stubnjak) z mlekom“.Koja pohvala! A tko se je ipak naljutio? Oni koji nisu sa svojim prezimenom i nadimkom bili uvršteni u „Kalnovačke razgovore“. Moji Kalinovčani su na ulazu u općinu i trgovinu dali u mramor uklesati listu prezimena i nadimaka kojima počinju „Kalnovečki razgovori“ i stihove kojima završavaju:„F Knigi piše da je Bog čoveka od zemle napravil. Je, ali od one zemle na kojoj se čovek rodi“.

Ufam se, da je i naša knjiga „prava knjiga“ i da je i nas Bog stvorio od zemlje, u koj smo se rodili.

Nikola Benčić, Trajštof 25.10.2017.

 

Na početku je bilo predvidjeno izdati pobrani imenski materijal u dvi knjiga. Pokidob da smo po nekoliko puti poduženom roku još svenek čekali na neke obećane materijale, smo se odlučili, izdati i 3. knjigu skupa s alfabetskim popisom. U toku djela smo počeli razmišljati, ne bi li podjela na dva sveske povećala izdržljivost knjig i laglje baratanje.

Treti svezak dao nam je mogućnost ne samo za to, da u njoj objelodanimo imena iz dosle još neobdjelanih sel, nego i za to, da uvrstimo još neke potribne ispravke i dodatke.

Na ovom mjestu bi se kanio pridružiti svomu predgovorniku i se još jednoč zahvaliti svim pobiračem i dijelom obdjelivačem bogatoga gradiva. Dodatki nisu ni najmanji znak bilo kakovoga nepovjerenja u njevo akribično pobiranje, nego se je u neki seli prosto našlo dodatnih imen. Kod nekih od tih imen postoju samo pravopisne razlike prema jur obdjelanim, a u neki drugi slučaji se je koč kakov nadimak, koga je uži krug hasnovao, razvio kot drugo hižno ime, ko se je iz bilo kakovih uzrokov rabilo tako rekuć za rukom pred usti, ar ga pogodjeni ni smio čuti.

A većputi se i u pismeni dokumenti (matični knjiga ili memoari) najde i hižnih imen. Jako srićnu ruku pri tom ima g. farnik Ivan Karall.

S Limištrofom, nim. Loimersdorf u Dolnjoj Austriji i Frielištofom, po česku Jevišovka, pred tim Frélichov u Moravskoj, prekoraknuli smo okvir u naslovu spomenutih držav odnosno saveznih zemalj, no odlučili smo se pridržati naslov prvoga sveska, ar su ta odstupanja za sada marginalna, no ona bi u budućnosti mogla biti važan poticaj za daljnja istraživanja u tom pravcu.

Prlje nego si malo pogledamo materijal 3. sveska, dopustite da spomenem nekoliko jezičnih pravil pri tvrobi hižnih imen. Zapravo su hižna imena posvojni pridjevi, ki se rabu u slavski jeziki namjesto posvojnoga genitiva, recimo, npr., nimškoga jezika: bratova žena, očev stan, sestrin sin itd, a ne na nimški način žena brata…  Ča smo mi zreliji kot dica tili redovito na placi čuti? Kako ti je ime ili Kako ti se djime. Odgovoru je onda svenek slijedilo: A čiji/cija si? Tvorbeni sufiksi hižnih imen su: -ov, -ova i –in, -ina, a u množini: -ovi, ini, npr. šnajdar: Tome Šnajdarov i Justina Šnajdarova, a za svu družinu: Šnajdarovi, odnosno Anče: Pave Ančin i Mare Ančina, Ančini.

Nastavak -ov se ada dodaje, kad osnova imenice, od ke je hižno ime stvoreno, završava na suglasnik: pastir > Pastirovi; a -in, kad rič završava na samoglasnik: Magda > Magdini, Štefe > Štefini. Ovoj grupi pripadaju i imena na -i , ka u genitivu imaju nastavak -ija, npr. Feri, Ferija, Rudi, Rudija … > Ferijevi, Rudijevi…

Kad pred -ov stoju mehki/palatalni suglasniki č-, ć-, j-, lj-, nj-, š-, ž- pretvara se o u e: -ev, -eva, -evi : Bubićevi, Ivačevi, Horbanjevi, Puževi …

To je ideal, koga se mnoga sela držu, a u mnogi drugi seli širom cijeloga Gradišća moremo najti ova glavna odstupanja:

a) za palatalom ne prelazi u e Stalanićovi … ali u svi seli se govori Kovačevi

b) -in namjesto -ov Kristinovi ( očekivali bi Kristinini) i mn. dr.

c) -in i -ov Lukinovi i mn. dr.

 U 3. svesku su zastupana i neka sela, kade je hrvatstvo skrsnulo ili jur davno ili stoprv po Drugom svitskom boju. Kade smo dostali materijal iz tih sel po pisani dokumenti dijelom još iz pretprojdućega (19.) st., kot npr. iz popisov Gáspára Pávdyja, farnika u Sv. Kataleni (St. Kathrein) iz 1874. lj., je tvorbeni način još jako dobro očuvan: To su imena kot: Dorini, Lovrini, Mihaljevi, Mihini, Minčini, Nagorčevi, Pavičini i dr.

Začudjuje i materijal iz dolnjoaustrijanskoga Limištrofa (Leimersdorf), 20 hižnih imen, ke je g. farnik Ivan Karall ispisao iz svečanoga spisa sela: „Marktgemeinde Engelhartstetten, Festschrift anlässlich der Marktwappenverleihung 1986“ , med njimi: Kaušićevi, Kolarovi, Kracovi, Kraljevi, Najdlevi, Nikovićevi. Autor svečanoga spisa je nabraja u nimškom pravopisu, npr. Kauschitjevi, Nikowitjevi.

Zanimljivo je nepotpuno hižno ime Staroharichtra, ko se najvjerojatnije odnaša na stan staroga načelnika.

Ako s timi popisi prispodobimo npr. današnji popis sela Santalek (Stegersbach), onda vidimo, da su se u selu očuvali još samo blijedi slijedi hižnih imen. Uz oblike kot: Hokalina, Jakowa, Juitschina, Maklinov, Meserowa, ke bi mogli tumačiti kot: to je hiža Hokalina, Jakowa odnosno Jujčina, Meserova vjerojatno Mesarova hiža, a drugačije stoju nek imena, sprohodjena nekom osobinom Kluaniweiß, Kassiernschuista i sp., u nakani, da bi se Vajsi i šostari razlikovali jedan od drugoga. Ta imena smo ostavili u niškom pismenom obliku, da dostanemo predstavu, kako je doživaljavaju i registiraju današnji ponimčeni stanovniki sela.

Kot dvojnih tumačenj u knjigi dolazi do izražaja i različan pristup obdjelačev, i to malo maštovitiji kulturološki i filološki i suhlji lingvistički pogled na materijal. Kot primjer neka nam posluži hižno ime Banovi. Dokle moj cijenjeni prijatelj NB kot uzročnika imena Banovi vidi nekoga selskoga ili pokrajinskoga dostojanstvenika, dotle ja vidim u njem prostoga i pokraćenoga i malo preminjenoga Ivana. Malo u moj prilog znamda kod nas na sjeveru govoru prezimena Ibašić, Ibešič, Vančić kot i činjenica, da su se Bančićovi Trajštofi i zvali Ivanšić. U sridnjem i južnom Gradišću su ljudi svenek bili jače zakorenjeni u ugarskom kulturnom i jezičnom krugu, pa su se morebit (Bančevi, Bančijovi, Banini, Bankini, ) jače zgledali na svoje ugarske susjede, mi Poljanci već na nimške. Banovi postoju još u Cindrofu, Cogrštofu i Trajštofu.  No različno tumačenje je i u svi drugi slučaji zizma legitimno, pa primjedba: moguće ishodišće je i… nije znak tvrdoglavosti ili Altzheimera.

A sad još samo par riči o 4. svesku, o alfabetskom popisu svih hižnih imen. Popis nudi različne mogućnosti. Vidi se, u ki seli i u ki kraji se ko ime hasnuje, dostane se pregled, po ki ishodni obliki su imena stvorena. Ovde imam pred očima u prvom redu krsna imena i njeve mnogobrojne umanjenice i uvećanice. No pri tom moramo misliti i na to, da ćemo različne izvedenice nekih imen najti pod različnimi natuknicami. To su u prvom redu izvedenice od imen s početnom slovom na I- i J-. Početno i- u mnogi seli dostane protezu j, dž, dj, a samoglasnik j ima iste reflekse.

Zato ćemo najti u ovom alfabetskom spisku hižna imena kot Ivini/Djivini/Dživini/Jivini, Ifkini/Ivkini, Janini/Djanini, Jelini/Djelini, Jožini/Djožini/Džožini, Jurini/Djurini/Džurini i mn. dr. na različni mjesti. A krsno ime Ivan se razdvaja u mnogobrojne oblike od miline, da spomenem samo neke: Ivac, Ivica, Ivko, Ivca, Ivklj, Ivak, Vanko, Vanša, Banša, Banko, izgleda i Ban. A Jožefa i Jozefu ćemo najt i pod natuknicom P kot Pepija i Pepiku i spodobno. Mjesto u alfabetskom redoslijedu je pobrkao i izgovor slogotvornoga r s popratnim e (a) u sridnjem i južnom Gradišću, pak zato imamo dvojne oblike kot Černovi/Črnovi, Frčkovi/Ferčkovi, Grgačovi/Gergačevi, Krčmarovi/ Kerčmarovi, Mrtinčevi/Mertinčevi i dr. Manja premješćanja u redoslijedu su prouzrokovali i sufiksi -evi odn. -ovi za palatalnimi suglasniki: Gustijevi/Gustiovi, Hatoševi/Hatošovi, Priučićevi/Priučićovi, Ribićevi/Ribićovi i neke druge pojave. To je glavni uzrok, da grupe sel s istimi hižnimi imeni nisu veće.

No sve u svem moramo reći, da su hižna imena takaj mali ormarić mudrosti, na kom bi si još ki-ta mogao razbijati glavu i brusiti pamet. Ona su takaj ukazatelji na naše postojanje i na našu osebujnost u ovom podneblju kot i srcalo naše jezične kreativnosti i fantazije.

Ivo Sučić, Trajštof 25.10.2017.