Zapis na korica "Klimpuškoga misala"

Deutsch | Hrvatski

Prvi spomenik pismenosti Gradišćanskih Hrvatov (Klimpuški misal)


Prvi spomenik pismenosti Gradišćanskih Hrvatov

 

 

je takozvana Klimpuška knjiga. Ona sadržava dva tekste: "Otče naš" i vazmenu jačku "Kristuš je gori ustal", i to ćirilicom, latinicom i glagoljicom. Prolematika cijeloga teksta je za povjesnilčara u datiranju, a za istraživača jezično-književni kriterij u samom pismu: bosančici i glagoljici u Gradišću.

Nije potpuno jasno datiranje.

 

Latinski je misal tiskan 1501. u Ostrogonu/Esztergom i došao je 1504. u imanje fare Klimpuh, ka je u onu dob bila vjerojatno nimška. Prve nimške rukopisne bilješke - zbog pomanjkanja papira - potiču iz 1515. ljeta. Na stražnjoj korici je pak čuveni zapis Jurja Vukovića, porijeklom iz Jastrebarskoga, datumom 1564. arapskimi brojkami, a vridnost ćirilice iznosi č=1000, f=500, m=40, g=3, ada 1543, ča bi mogao biti terminus post quem doseljenja u Klimpuh.

Neki pak mislu da je datum, ki je pisan arapskimi brojkami izvoran, a to bi potvrdila i brojčana vridnost glagoljskih slov 1564, ča bi mogli uzeti za terminus ante quem doseljenja u selo. Kritična analiza teksta kaže da je latinska rečenica Cancio de resurecctione domini i brojčana vridnost 1564. stoprv kašnje zapisana. Jamačno je Vuković iz Jastrebarskoga "Otče naš" i vazmenu jačku ispisao 1561. ljeta, a njegov nasljednik Filipović umetnuo latinski tekst 1564.

Staroslavenski obred

Drugi je problem da je Vuković u tekst u narodnom govoru umetnuo "i ne uvedi nas u napast izbavi nas od neprijazni, amen" u staroslavenskom obrednom jeziku. Iz toga bi se moglo zaključiti, da je u klimpuhu Juraj Vuković služio obred svete maše u staroslavenskom jeziku, ča je neobično za tu krajinu. Postoji još nekoliko rijetkih dokazov, ča pak nikako ne znači, da se to more poistovjetiti sa svimi svećeniki u našem prostoru. U neki seli su se svakako borili za svoj staroslavenski obred.

To svidoči i dogodjaj 1569. ljeta, ka se je pred cesarskimi komisari u Željeznu u nazočnosti gradskoga kapetana Hansa von Weisspriacha pojavila delegacija gradišćanskohrvatskih svećenikov i molila je, da dopustu ponovno upeljanje obreda "po starom običaju", ča bi nam isto moglo svidočiti slijede glagoljaškoga svećeničtva kod nas. Tradicija staroslavenske bogoslužbe se izgubila kod nas postupno na početku 17. stoljeća, kad se svećeniki nisu mogli već nadomjestiti iz glagoljaških bogoslovijov, nego su sini iz gradišćanskohrvatskoga prostora polagali svoj studij na sisosovački teologija u Gracu, Beču, Trnavi i to u latinskom jeziku.

Najstarja zabilježena pjesma

 

Vazmena jačka "Kristuš je gore ustal" svakako je najstarija zabilježena pjesma u našem prostoru, ku moremo doslovno najti u rukopisnoj pavlinskoj crikvenoj pjesmarici ljeta 1644.

Prva imena gradišćanskohrvatske književnosti

 

Ime Georg Vuccowycz/Vuković iz Jastrebarskoga, Fylypovich/Filipović i pol Juraj Zywanych/Živanić prva su imena gradišćanskohrvatske pismenosti o ki neznamo ništa, jer iz toga vrimena nimamo još matičnih knjig ili drugih zapisov, a matične knjige fare klimpuh počinju 1683. ljeta. Klimpuški fragment, prvi spomenik gradišćanskohrvatske pismenosti se sada čuva u Juri, i to u Biškupskom arhivu i knjižnici.

po NB

&nb

Literatura:
Živi književni panj iz domovine u knjigi Nikola Benčić: Književnost gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921. str. 11-16