Deutsch | Hrvatski

Publikacije


08.04.2010

Rani gradišćanskohrvatsko-ugarski rječnik

Ova knjiga sadržava reprint do sada najstarjega rukopisnoga gradišćanskohrvatskoga rječnika s blizu 2000 riči. Uz prijepis originala knjiga sadržava i nimško tumačenje hrvatskih pak ugarskih riči. tako da je knjiga i trojezični rječnik. Uvodnom studijom autor pokušava vrimenski i prostorno lokalizirati rječnik, koga su nagrizli miši.   Biblioteka Gradišćanskohrvatske studije, knjiga 3.   Sandor Horvath: "Rani gradišćanskohrvatsko-ugarski rječnik", Borta 1998.; format: 150 x 237 mm, 312 str. + reprint originalne stranice 370 x 240 mm ISBN 3-901-70604

Nepoznat autor rukopisnoga rječnika

U županijskom arhivu u Sambotelu su našli ov uškodjeni, nedovršeni, ali jako vrijedni rukopis iz ostavšćine familije Chernel. Rezultat dužega istraživanja je naša tvrdnja: ovo je do sada najstarji gradišćanskohrvatsko-ugarski rječnik iz sredine ili druge polovice 18. stoljeća. Autor je nepoznat. Zbog različnih pogriškov mislimo, da je autor isti, ki je i zabilježio i popisao ov bogati jezični fond. Samo dalje istraživanje more potvrditi, da je autor rječnika sabrao svoj materijal negde u okolici Frakanave i Temerja (a to more biti i Prisika). Jedan od centrov familije Chernel je bilo uprav Temerje (ugarski: Tömörd).

35 rukopisnih stranic

Autor u uvodu daje opis rječnika, ki sadržava svega skupa 35 rukopisnih stranic. Ukupno je ov rječnik mogao imati 1990 riči - od kih znamo za 1847. (U nimškoj varijanti, u prijevodu ove knjige, imamo 1974 riči). One su skoro sve uredjene po abecedi, jedino je "J" ispalo iz reda, pak se rječnik završava: U, Z, J, V. Pojedine riči u stupcu nisu složene po abecedi.

Fond riči seoskoga stanovničtva

Tematski sadržava cjelokupni život, osnovni fond seoskoga stanovničtva: od gospodarstva, kroz rodbinske veze do meštrije, od ljubavi do betega i dijelov človičjega tijela, od vjere do školstva imamo mogo različnih temov.

Glagoli, imenice, pridjevi, zamjenice i prijedlogi nisu napisani u današnji normirani osnovni forma.

Riči je autor bilježio po sluhu

Hrvatske riči je nepoznati zapisivač bilježio po sluhu: kako je čuo ili kako mu se je činilo da čuje. Zato se jako razlikuju od sadašnjega pravopisa. Kod glasov imamo raznovrsne mogućnosti.
Opisuju se i glasovna svojstva rječnika. Morfološki opis je teško dati, ar se većinom ne moru najti cijele rečenice. Samo katkada moremo pratiti i tvorbu riči, deklinaciju ili konjugaciju.
Bogatstvo rječnika plastično predstavljaju nazivi (imenice) ki odredjuju društveni položaj, a isto tako i nazivi oprave.

Skupnosti s Kragelovom knjigom

Ako išćemo paralele za riči naše zbirke, onda je moremo najti većinom u izdanji i u rukopisnoj ostavšćini iz sredine 18. stoljeća. Mnogo skupnoga ima naš rječnik s Kragelovom knjigom "Csetvero-versztni duhovni persztan" iz ljeta 1763. i s Damšićevim katekizmom "Kratka sprava nauka kerschianzkoga", 1744. Isto tako moremo najti paralele s Belostenčevim rječnikom.

Sandor Horvath: "Rani gradišćanskohrvatsko-ugarski rječnik", Borta 1998.; format: 150 x 237 mm, 312 str. + reprint originalne stranice 370 x 240 mm ISBN 3-901-70604

Recenzija

Ocjena šefa Budimpeštanske slavistike, prof. dr. Istvána Nyomárkaya, za prezentaciju rječnika 11. jula 1999. u Nardi.

"Za onoga koji traži i hoda otvorenim ušima najveća je radost ako nadje što zanimljivo i vrijedno. To važi, naravno, za znastvenoga istraživača, u našem slučaju za kolegu Šandora Horvata i, nimalo manje za nas sve koji smo zainteresirani u obogaćivanju gradišćanskohrvatskoga jezika.

Dobro se zna, da ne postoji, možda, ni jedan takozvani regionalni književni jezik u velikoj obitelji slavenskih jezika i dijalekata koji je tako svestrano i temeljito istraživan kao gradišćanskohrvatski. Ne bih htio ovom prilikom govoriti o sjajnim znanstvenim radovima koji se bave prošlošću, sadašnjošću uputujući time ujedno i na budućnost ovoga jezika. Dovoljno je spomenuti knjigu profesora Hadrovicsa u kojoj se obraduje pisani jezik (Schriftsprache) 18. i 19. stoljeća pa studije profesora Gerharda Neweklowskog i profesorice Helene Koschat u kojima se pozornost obraća na odredjene mjesne govore, manje dijalekte, jednom riječju, na govorni jezik. Siguran sam da vi sve koristite općepoznate trojezične rječnike i oni koji se interesiraju za povijest jezika možda znaju i za moj skromni rad.

Važnost još detaljnijeg i temeljitijeg proučavanja

Sada, vidite, evo novog otkrića, nova potvrda za živi, govorni, svakodnevni jezik, bolje reći, za osnovne elemente jezika, za riječi koje su se upotrebljavale, po mišljenju kolege Šandora Horvata, vrlo rano, čak početkom 18. stoljeća. Taj rukopisni gradišćanskohrvatsko-ugarski rječnik upozorava nas na važnost još detaljnijeg i temeljitijeg proučavanja jezičnih veza. Listajući rječnik naišao sam na brojne natuknice koje se mogu pouzdano objasniti tek u poznavanju madjarske dijalektologije. Nije, medjutim, dovoljno biti upućen u madjarskoj dijalektologiji, razumije se, uz hrvatski već treba znati njemački i, donekle, latinski. Zadatak, dakle nije jednostavan. Sada držimo u rukama dragocjen dokument naše zajedničke civilizacije. Samu gradju moramo brižljivo studirati da bismo mogli sa sigurnošću odrediti vrijeme nastanka ovoga rječnika koji zapravo nije rječnik u suvremenom smislu, više je nomenklator ili prijelaz izmedju nomenklatora i rječnika. Dozvolite mi ovom svečanom prilikom istaći neke probleme odnosno pitanja kojima za znanstveno moremo baviti u vezi s ovom pozornosti vrijednim rukopisom:

° Treba, svakako, analizirati grafiju, to jest, slike pojedinih slova. Svako razdoblje ima svoj karakterističan način pisanja. Mene, osobno, grafija ovoga rječnika podsjeća na onu koju susrećemo u rukopisnoj zbirci pripovjedaka iz prvih desetljeća 19. vijeka.

° Pravopis isto bi morao biti predmet posebnog istraživanja. Na prvi se pogled vidi utjecaj madjarskoga pravopisa, moram, medjutim, odmah dodati da se u to vrijeme ne može računati sustavnim pravopisom.

° Pojedine natuknice ogledaju njemački, manjim djelom madjarski utjecaj. To se odnosi na fonetiku. Lijepo se to ilustrira, izmedju ostaloga, natuknicom kón &emdash; fözök. Autor (sastavljač) rječnika zabilježio je riječi onako kako je čuo. Tako od književnog oblika koohen nastaje kohn, zatim kón. Ili: madjarska imenica fájdalom nalazi se o obliku fajtalom. Valjda uporaba bezvučnoga t umjesto zvučnog i stimološki pravilnog d pokazuje utjecaj njemačkog (austrijskog) izgovara? Moglo bi se navesti još niz primjera.

° Dvojim se da bismo mogli ikad naći neposredan uzor našeg rječnika. On će biti, sigurno, individualno djelo jednoga trojezičnog govornika. Sastavljač, kao što smo rekli, nije bio profesionalan leksikograf, on je namjeravao sastaviti tek spisak najfrekventnijih riječi koje dolaze u svakodnevnoj uporabi. U suvremenim istraživanjem sve više se naglašava važnost živog jezika, govornoga uzusa, a kako bismo mogli dobiti pouzdanu sliku o tom uzusu u prošlosti ako ne pomoću takvih rječnika-nomenklatora?!

Ima, dakle, posla dosta. Na kraju bih htio još jednom čestitati autoru i izdavaču, naglašavajući: evo još jednog dokaza naša zajedničke prošlosti, naših tjesnih veza i povezanosti koje su postojale tijekom stoljeća i koje i dan danas postaju jer se jezik nešto sporije mijenja od "aktualnih političkih pogleda i shvaćenja"!

Bestellen

<- povratak na popis novosti