Deutsch | Hrvatski

Novosti


03.06.2012

03.06.12. Otvaranje izložbe "Rimski dodekaeder u Zagrebu"

Subotu, 3.06.2012., je u suradnji sa ZIGH-om i Kulturnom zadrugom KUGA u Arheološkom muzeju u Zagrebu otvorena izložba "Rimski dodekaeder u Zagrebu (1862. - 2012.)". Znanstveno su o izložbi govorili kurator Zoran Gregl i Jurica Čenar, ki je predstavio darovatelja Pavla Žulića.

Pavao Žulić postao znamenit u Zagrebu

29. maja 1862. je gradišćanski Hrvat Pavao Žulić iz Cimofa (Hof am Leithaberge) darovao geometrijsko tijelo iz dobe Rimljanov, ko ima 12 peterokutnih pločov s različno velikimi prebušenimi škuljami arheološkom muzeju. Brončani dodekaeder — od koga se do danas nije moglo otkriti čemu je služio — je najden izmedju sel Cimof i Cundrave (Au) 1830. ljeta. Najnovije teorije govoru o tom da su ga Rimljani koristili kao kalendar.

Pavao Žulić je rodjen u Cimofu, školovan u Šopronu i Beču i podučavao od 1860. ljeta kemiju, zemljopis i matematiku na gimnaziji u Zagrebu. 1866. lj. napiše prvi učbenik kemije na hrvatskom jeziku. S njegovim djelovanjem u jezičnoj komisiji u Zagrebu je dostignuo velike zasluge za upeljanje hrvatske stručne terminologije. 

CIMOF/ZAGREB — Pavao Žulić, rodio se je 28. juna 1831. pod imenom Paul Schulitsch u stanu broj 3 u Cimofu (Hof am Leithaberge) u Dolnjoj Austriji kot sin prisežnika Franca Schulitscha i njegove druge žene Marije, rodjene Medvedić (Medweditsch). Dan danas je još obdržan stan, u kom se je rodio i u kom je umro Pave Žulić. Ta stan danas već ne nosi broj nego se nahadja u Brunnengasse 13. Čuva ga Franciska Trommet (84 ljeta stara).

Žulićev otac se je borio za to, da Hrvati u Cimofu pridržu svoj materinski jezik kao liturgijski jezik. Dugoljetne jezične svadje su završile, kad su Franca Schulitscha 13. jula 1850. ljeta jednoglasno odibrali za prvoga načelnika Cimofa. Početkom istoga ljeta, i to 8. januara, su se Hrvati još bez uspjeha bili obratili cesaru za pomoć.

Pavao Žulić je završio sridnju školu u Šopronu (Ugarska) a potom je osam semestrov (1855.-1859.) studirao i diplomirao kemiju s prirodopisom na Filozofskom fakultetu u Beču kod Josepha Redtenbachera 1. Od 20. jan. 1860. ljeta je Žulić predavao kemiju i zemljopis u Višoj realki u Zagrebu. Onda još u statusu provizornoga učitelja. Kašnje je podučavao u statusu redovnoga profesora uz kemiju i matematiku. Do pada Bachovoga apsolutizma u jeseni 1860. ljeta je nimški jezik bio glavni nastavni jezik škole u Zagrebu, koga je postepeno zaminio hrvatski. 

Veljek po svojem dolasku u Hrvatsku je Žulić napisao članak „Arbeiten im chemischen Laboratorium“. Objelodanio ga je 1860. ljeta u Godišnjem izvješćaju svoje škole (k.k. Ober-Realschule in Agram 1860.). U narednom ljetu je objelodanio stručni članak „Lučbena raztvorba vrela u nadbiškupovu vrtu“ u kom je popisao rezultate kemijske analize spomenutih vodov. „Nešto o postanku žestokih tekućinah“ se zove članak, koga je 1863. ljeta publicirao u Godišnjaku svoje škole.

1866. ljeta Žulić napiše prvi učbenik kemije na hrvatskom jeziku »Obća kemija za male realke«, ku izdaje Narodna tiskara Ljudevita Gaja. 

1877. mu izajde »Uputa u kemiju za velike realke« a 

1879. ljeta u seriji Prirodoslovne početnice objavi »Udžbenik iz kemije« autora Henryja Roscoe-a, koga je Žulić prevodio u hrvatski jezik. 

Suradjivao je u „Školskom odboru“ ki je formiran 1862. lj. zbog stvaranja znanstvene nomenklature na hrvatskom jeziku. Za predsjednika odbora je bio odibran Franjo Rački, a Pavao Žulić je suradjivao u pododboru ki se je brigao o terminologiji u kemiji i prirodopisu. Po završenom poslu su predloge predali Boguslavu Šuleku. 

Po dogovoru med Šulekom, Josipom Torbarom i Pavlom Žulićem je to nazivlje ušlo pak u Hrvatsko njemačko talijanski rječnik znanstvenog nazivlja (u 2 sveski Zagreb 1874. i 1875.). Ali Žulić je bio prvi hrvatski forenzičar u Zagrebu. Svoja sudsko-kemijska istraživanja je obavljao u školskom laboratoriju, koga je adaptirao za svoje potriboće. 

1876. lj. je ban Ivan Mažuranić imenovao Pavla Žulića članom „Izpitnoga povjerenstva za osposobljivanje kandidata učiteljstva na gradjanskih školah“. Žulić je i jedan od 13 utemeljiteljev Hrvatskoga planinskoga društva u Zagrebu. Pri prvoj glavnoj skupšćini 29. 4. 1875. je odibran i u prvi odbor društva.

29. maja 1862. ljeta je Žulić darovao Horvatskomu Slavenskomu narodnomu Museumu u Zagrebu 1 brunčani novac, rimski i jednu mjedenu jabuku,... rimljanski pentagondodekaeder, koga su člani njegove obitelji bili našli početkom 30-tih ljet 19. stoljeća na laptu, ki leži na pol puta med Cimofom (Hof) i Cundravom (Au am Leithaberge). 

U školski prazniki se je P. Žulić redovito vraćao u Cimof. Onde je prebavio i svoju mirovinu, u ku je stupio 1886. lj. U Cimofu je živio u stanu svojih roditeljev skupa sa svojom nećakinjom Marijom (1852.-1917.), ali održavao je dalje veze sa Zagrebom. Tako znamo, da je korespondirao s Jankom Barléom, kad je ov pisao u Svetoj Ceciliji članke o crikveni jačka ugarskih Hrvatov. 

U domaćem Cimofu je kraljevski profesor Pavao Žulić bio 1888. ljeta suutemeljitelj i predsjednik nadzornoga odbora Cimofske Raiffeisen-blagajne. Umro je 18. nov. 1922. lj. u svojem rodnom stanu.

jč - Hrvatske Novine

<- povratak na popis novosti