Autor Šimun Palatin
O životu i djelu Šimuna Palatina postoje tek vrlo oskudni podatci. Prema do sada poznatim izvorima (Géfin, A Szombathelyi egyházmegye története, III.) Palatin je rodjen 5. listopada 1788. u Mjenovu (Kroatisch Minihof). Za svećenika je zaredjen 1811. u Szombathelyu (Sambotel, Subotišće). Mjesto početka njegova službovanja nije poznato. Od 1812. do 1814. kapelan u Petrovom Selu, od 1814. do 1821. župnik je u Stinjaku, od 1821. do 1823. župnik je u Zalaszentgyörgyu, a od 1823. do smrti 1840. župnik u Sepetniku (Szepetnek).
Spomenut na tri mjesti
Sve do danas Palatin je ostao gotovo nepoznat ne samo u Hrvatskoj, nego i medju gradišćanskim Hrvatima. Ipak, kao pisac Slovnice i prevoditelj Nediljnih prodikov, a i kao prevoditelj Vergilijevih Ekloga, Palatin je prvi put bio zabilježen već u Čaplovićevu djelu Croaten und Wenden in Ungern (Bratislava, Požun, 1828.).
Drugi put, koliko je do sada poznato, Palatin je spomenut u Znamenitim Hrvatima (Zagreb, 1925.). Tu se navodi da je napisao Hrvatsku slovnicu, preveo P. Vergilija Marona Ekloge i Nedeljne prodike. Veli se da je sve u rukopisu. Osim toga navodi se - jedan vrlo važan podatak - da je Palatin Čaploviću pomagao pri skupljanju podatakaza njegovo djelo Croaten und Wenden in Ungern.
Treći, koji je Palatina spomenuo bio je hrvatski povjesnišar književnosti Vladoje Dukat. U prigodi 2000. obljetnice Vergilijeva rodjenja (70. pr. K. Đ 19. pr. K.). Dukat piše opsežnu radnju Vergilije kod Hrvata (Ljetopis JAZU/HAZU, sv. 44.) u kojoj najprije govori o velikom Vergilijevom utjecaju na hrvatske pisce - počevši od Marulića do Mažuranića - a onda spominje i gotovo sve prevoditelje Vergilijevih djela na hrvatski jezik, medju njima i Palatina. Dukatu je izvor Čaplović (J. Šafaryku).
"Prijevod Palatinov je odavno propao"
Navodeći Palatinova djela, Dukat na koncu zakljušuje: "Sva je prilika da je prijevod Palatinov odavna propao, no vrijedno je oteti zaboravi ime književnika, koji je u vrijeme, kad je u samim centrima hrvatskog kulturnog života - u Banovini i u Dalmaciji - narodna književnost bila spala na niske grane, imao smjelosti, da jedno klasišno djelo Vergilijevo prenese u posve još neizgradjeni i književno nedotjerani dijalekt svoga naroda" (Ljetopis JAZU/HAZU, sv. 44., str. 223.). Poput Dukata, i drugi povjesnišari književnosti mislili su da je Palatinov prijevod Vergilija zauvijek propao.
Bartolić je otkrio rukopis u Sambotelu
Držeći da ugarske knjižnice i arhivi kriju nepoznata djela hrvatskih pisaca, kroatist i književnik dr. Zvonimir Bartolić, tragajući za hrvatskim rukopisima, otkrio je u Subotišću (Sambotel, Szombathely) 1975., u ostavštini slavista i književnika Augusta Pavla, rukopis prijevoda Vergilijevih Ekloga.
Puni naslov rukopisa glasi: Horvátczki Virgilius. Pervi Dil. Maro Publius Virgiliussa Ekloge 'to je izibrane Pastirszke Popevke. Presztavil Georg. Simon Palatin. Rukopis oktav-formata ima 188 tintom pisanih stranica i šetiri crteža, od kojih tri obojena. Ispod prve ilustracije, koja prikazuje Vergilija ovjenčana lovor-vijencem, ispisan je nadnevak: "1818. Die 26 octobris". Kao što i sam naslov svjedoši, jezik Palatinova prijevoda u osnovici je čakavski, ali s brojnim leksičkim interpolacijama kajkavizama, koji govore o živoj komunikaciji zapadnougarskih Hrvata s kajkavskim Hrvatima u Hrvatskoj. Objavljivanje Palatinova hrvatskog prijevoda Vergilijevih Ekloga - više nego što se to danas može i pretpostaviti - upotpunit će sliku starije književnosti gradišćanskih Hrvata.
Ivan pl. Čaplović o Palatinovi Ekloga |
