Najstariji gradišćanskohrvatski katekizam 1744
Kao
što je iz povijesti tiskarstva poznato, na tlu današnjeg Gradišća
(Burgenland), prve tiskane knjige gradišćanskohrvatskim jezikom iz
17. stoljeća jesu Duševne pesne, 1609. i 1611. Grgura Mekinića (v.
pretisak istih, 1990.). U 18. stoljeću prva je gradišćanskohrvatska
tiskana knjiga iz 1732., tiskana u Györu (Raab) pod naslovom:
Horvatczko Evangyelye ... s dodatkom Kanizijeva katekizma "starim
i mladim ljudem potriban va pitanja i odgovore razložen" (Kuzmich,
1992., 54; Nyomárkay, 1973.). To je knjiga za koju kod Kuzmicha
čitamo: Das erste bekannte katholische Druckwerk, das eindeutig auf
das kajkavische Evangelienbuch "Szveti evangeliomi" von Tyrnau 1694
zurückgeht.
Kajkavski
predložak
Riječ
je dakle o kajkavskom predlošku, djelu isusovca Nikole Krajačevića
(1582.-1653.) "Sveti Evangeliomi" (1651., 1694., 1730.). To pak potvrdjuje
i dosadašnje konstatacije V. Jagića, 1914., 519, L. Hadrovicsa, 1974.,
I. Brabeca, 1984. i dr., da se književni jezik Gradišćanskih Hrvata
razvijao "stalno pod kajkavskim utjecajem" (Hadrovics, 1974.), odnosno
da je utjecaj kajkavskog leksika u gradišćanskohrvatski jezik dolazio
"na temelju kajkavske književnosti koju su gradišćanski hrvatski pisci
koristili, prilagodjivajući kajkavska djela jeziku Hrvata u Gradišću"
(Brabec, 1984.; Benčić, 1984.).
Prvi
samostalni katekizam
Nakon
spomenutog Evandjelja (1732.) slijede Epistole i vangyelja ... Ladislava
Valentića tiskane u Beču 1741. (Kuzmich, 1992., 54-55.). Prema kronologiji
u Gradišćanskohrvatskoj bibliografiji, kao treća tiskana knjiga, iskazuje
se: Horvatszki Katekhizmus aliti kratak nauk keršćanski ... Stampan
va letu 1747. (v. faksimil naslova ovdje; Kuzmich, 1992., 55). Taj
je, u katekizamskoj literaturi Gradišćanskih Hrvata, do danas smatran
prvim samostalnim katekizmom uopće, čije se autorstvo pripisuje jednom
od gradišćanskih franjevaca: Lovri Bogoviću (1721.-1779.). ili Gotfridu
Palkoviću (1714.-1778.), iako pod tim naslovom medju njihovim djelima
nema spomenutoga katekizma (1747.). Neki opet pretpostavljaju da bi
autor Katekizma (1747.) mogao biti i hrvatski isusovac Juraj Mulih
(1694.-1754.) koji je kao misionar djelovao medju ondašnjim ugarskim
Hrvatima (Fuček, 1994., 445; Šojat, 1983., 40; Hosko, 1985., 171)
i koji je u Györu (Raab) 1750. za iste Hrvate dao tiskati Duhovne
jačke (Kuzmich, 1992., 55-56; Fuček, 1994., 167). No ipak treba reći
da se i medju Mulihovim tiskanim djelima ne nalazi Katekizam (1747.).
Prekisak
po 250 ljeti
Pretisak
što ga je 1994. objavio Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov
u Željeznom, svjedoči o izvornom djelu Gradišćanskoga Hrvata, koje
tadašnjim pronalaskom (Jembrih, 1994.) prvi put ulazi u bibliografiju
gradišćanskohrvatske književnosti i hrvatske katekizamske literature
uopće (Hosko, 1985.). Riječ je dakle o malom katekizmu iz 1744. čiji
naslov glasi:
KRATKA SPRAVA NAUKA KERŠĆANSKOGA od Velikomilostivnoga
i velikopoštovanoga ADOLPHA Jurskoga biskupa & c. Na horvacko
stomačena i na štampanje dana od Georgya Damšića plebana cilindofskoga
(celindofskoga, A. J.). Štampano Bečkom Novom Mesti, pri Samuel Mülleru,
varoškom štamparu, va lieti 1744.
Važni
podatki iz naslova
1.
saznaje se da je to kršćanski nauk kratko složen; 2. da je složen
(napisan) od jurskoga (Raab) biškupa Adolfa; 3. da je tu njegovu knjigu
na hrvatski preveo (stumačil) i dao tiskati župnik u Celindofu Juraj
Damšić i 4. da je djelo tiskano u Bečkom Novom Mjestu kod gradskog
tiskara Samuela Müllera 1744. godine.
ad
1. Ukoliko se ne pronadje još koji primjerak Kratke sprave nauka keršćanskoga,
izvorni primjerak koji posjeduje NSB u Zagrebu ostaje i dalje unikat.
Zanimljivo je da Damšić nije u naslovu upotrijebio naziv katekizam
(Catechismus). Naslov koji je on upotrijebio, Kratka sprava nauka
keršćanskoga, odgovara nazivu Nauk keršćanski kratko složen. Takav
naslov susrećemo i na sličnim katekizmima u Hrvatskoj (Štefanić, 1938.,
1-50; 1941., 38-68; Hosko, 1985., 11-200).
ad
2. Iako Damšić nije naveo prezime Velikomilostivnoga gospodina Adolpha,
jurskoga biskupa ni njegovo izvorno djelo koje je Damšić stomačil na
horvacko, ipak se iz popisa biskupa u Györu saznaje da je to
bio ADOLPH GROLL a s. Georgio (1681.-1743.) koji je biskupsku čast
i dužnost u Györu obnašao od 1733. do 1743. (Lechner, 1970, 787-788;
Schaller, 1799, 58-60; Wurzbach, 1859, 365; Szinnyei, 1891, 70). Ovdje
nije suvišno podsjetiti i na Grollove prethodnike - biskupe koji su
bili prvo u Zagrebu a potom biskupi u Györu (Raab, Jura, Jaurinum).
Bili su to: Pavao II. Gregorijanec od 1554. do 1565.; Juraj IV. Drašković
od 1578. do 1587.; Petar Heresinec od 1592. do 1597. i Juraj V. Drašković
od 1635. do 1650. (Lechner, 1970., 787-788).
ad
3. Očitavanjem imena i prezimena prevoditelja Kratke sprave nauka
keršćanskoga na horvacki jezik Jurja (Georgya) Damšića, otkriveno
je novo ime u galeriji Gradišćanskohrvatskih svećenika koji su od
samoga početka zaslužni za očuvanje hrvatske riječi u zapadnoj Ugarskoj
- danas u Gradišću (Burgenland). Treba još reći da je u naslovu Kratke
sprave nauka keršćanskoga prezime Damšić vjerojatno tiskarska greška.
Zašto? U kanonskim vizitacijama iz 1713. njegovo se prezime iskazuje
u obliku DOMŠIĆ (Buzás, 1980., 157).1
ad
4. Tiskar u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt, Neostadii Austriae),
koji je tiskao Damšićevu/Domšićevu knjigu, svoju djelatnost obavlja
u gradu od 1717. do 1757. O njemu Durstmüller d. J., 1981., 125
piše: /... / Samuel Müller (Molitor) ... war der Lehrherr des
nachmals berühmten Johann Thomas Tratner. Auch Müller war
Wiener Universitätsbuchdrucker. Er befaßte sich vorwiegend
mit geistlichen Schriften - ein Versuch, anders zu drucken, sollte
ihm 1742 einen Verweis der Kaiserin Maria Theresia eintragen. Erwähnenswert
wäre etwa das über 700 Seiten starke kirchenrechtliche Werk
Quadripartitum regularium, 1738, von Kaspar Mallechich. Tu je riječ
o lepoglavskom ocu pavlinu, rodjenom Varaždincu, Gasparu Malečiću
(1646.-1702.) koji je bio zaslužan za osamostaljivanje hrvatskih pavlina
od ugarske pavlinske provincije (1700.). Naslov njegova djela glasi:
Quadripartitum regularium complectens varia Ordinis privilegia et
constitutiones apostolicus de Regularibus ..., Viennae Neostadium.
Treba još i to spomenuti da je u istoj tiskari tiskao i Josip Bedeković
(1688.-1760.), takodjer lepoglavski pavlin, prvu sustavnu povijest
Medjimurja pod naslovom: Natale solum magni Ecclesiae doctoris sancti
Hieronymi ... Anno reparatae salutis, M.D.CC.LII (1752.), Neostadii
Austriae ex typographeo Mulleriano (Jembrih, 1982., 101-120).
Izvadak
iz knjige:Alojz Jembrih "Na izvori gradišćanskohrvatskoga jezika
i književnosti, ZIGH 1997 |
