Članak Hrvatskih novin
prilikom prezentacijov rječnika; HN 27.9.1996. str. 12
Prvi dva sveski gradišćanskohrvatskoga
rječnika (1982. i 1991.) su pokazali na današnje stanje
gradišćanskohrvatskoga jezika, su ga normirali i kodificirali.
Kako je rekao predsjednik Znanstvenoga instituta Gradišćanskih
Hrvatov (ZIGH) mag. Joško Vladić "tribali smo i nešto, da bi
pogledali u prošlost i ča bi našu svist ojačalo i iz
prošlosti". Tim je predsjednik ZIGH-a mislio na Sprachhistorisches
Wörterbuch des Burgenländischkroatischen (Jezičnopovijesni rječnik
gradišćanskohrvatskoga), čiji je autor sveuč.
prof. i predstojnik Budimpeštanske slavistike dr. István
Nyomárkay. ZIGH je ov rječnik promovirao
četvrtak, 19. septembra 1996. u Gradišćanskohrvatskom centru
u Beču a dan potom u svoji prostorija u željezanskoj
Haydnovoj ulici.
"Moramo se baviti prošlošću nadega jezika" — rekao
je Vladić — "a cilj je čistiti
gradišćanskohrvatski od tudjic, a to ča nima, triba
posuditi iz hrvatskoga standardnoga jezika". Uz normirani jezik
Gradišćanski Hrvati sada imaju i svoju jezičnu
prošlost, to je: jezično blago iz 17., 18. i 19.
stoljeća. Najvažnije u Nyomárkayjovom je
rječniku, je rekao predsjednik ZIGH-a, dakle jedan od
izdavačev skupa sa Znanstvenom akademijom u Budimpešti "da se
daju ne samo natuknice i prijevod, nego da se dotične
riči daju u kontekstu, znači citirana je cijela
rečenica toga djela". Iz toga se pravoda i vidi, iz koga
vrimena je ta rič, a tim štitelj rječnika ili
zainteresirani jezikoslovac dobije čuda diblji uvid u tu
materiju.
Prof. Nyomárkay je ov jezičnopovijesni
rječnik sastavio većim dijelom na temelju vjerskih
tiskanih izdanj u razdoblju od 1609. (Mekinićeve pesne)
do katoličanske brošure 1908. ljeta. Prije svega
Nyomárkay je ispisivao hrvatsku knjigu evandjeljov (Horvacko
Evangyelye) iz 1732. ljeta i Tome Jordanov Kerschanzko Katholicsanzki
Nauk. Nadalje su mu služili udženiki, npr. prirodopis i
ABC-knjižice. Kako veli Nyomárkay za standardizaciju
gradišćanskohrvatskoga jezika dobro služu vjerska djela.
Za njega gradišćanskohrvatski književni jezik oblik je
takozvanoga »varijantskoga jezika«, ki se je počeo
formirati kih 300 ljet najzad. Ov rječnik nije diferencijalni
a u njem je i dosta stranih riči, prije svega nimških (npr.
nim. kaum; grad.-hrv. kumaj, komaj; nim. Kloster; grad.-hrv. kloštar;
Maut, grad.-hrv. malta, mauta;) i ugarskih (npr. aldomaš, ugar.
áldomás; hasan, ugar. hásán; vankuš,
ugar. vánkos) posudjenic. U ovom jezičnopovijesnom
rječniku moremo najti i čuda prevedenic (tzv. calque;
npr. nim. herauswachsen, grad.-hrv. izrasti; nim. Vorbild — grad.-hrv. pret[d]kip). Ali Nyomárkay je zabilježio i
čuda složenic — iako slavenski jeziki nisu jako
skloni složenicam: to se je dogodilo pod uticajem i nimškoga i
ugarskoga, jeziki ki su si obadva jako bliski u pogledu na
složenice (npr. nim. Vornahme, Vorhaben; grad.-hrv.
napridzeće; nim. Himmelfahrt, grad.-hrv. [u]nebozeće,
nim. Götzendiener; grad.-hrv. kipoštovac).
Ča naliže izvore se je Nyomárkay posavjetovao i
s rječniki i glosari drugih znamenitih slavistov. Osebujno je
zanimljivo uz sve ostalo, da se je Nyomárkay koristio i
anonimnih hrvatskih prodikov, ke su u velikom broju sabrane i se
nahadjaju u biblioteki u Pannonhalmi u Ugarskoj.
Prof. István Nyomárkay je rekao pri promociji ovoga
rječnika, da "si je ta jezik ne samo sa svojom
prošlošću zaslužio da bude standardiziran". On veli, da
gradišćanskohrvatski jezik "moremo smatrati i istraživati
kao standardni lik hrvatskoga jezika, dakle u formi tzv. varijantnog
modela". Ov model ne samo da ne isključuje konačno
standardiziranje nego to još i potribuje. Odnos
gradišćanskohrvatskoga prema hrvatskomu je Nyomárkay
opisao pomoću Martijeva matriksa uz ostalo ovako: "Obadva
jeziki se nahadjaju u istom jezičnom kontinuumu, postoji visok
stupanj medjusobnoga razumivanja u pismenoj i usmenoj komunikaciji.
Razlike ke postoju na svi jezični razina u suštinu ne smetaju,
bludu komunikaciju.".
Rječnik ima kih 5000 natuknic na 424 stranic.
petar tyran
|
