DEUTSCH
 
 

 

Književnost gradišćanskih Hrvata
od 16. stoljeća do 1921.

članki - govori - reakcije

"Od Hiže zlate prik Nove Hiže zlate do Knjige zlate"

ŽELJEZNO - U organizaciji Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov (ZIGH) na čelu s predsjednicom Agnjicom Čenar-Schuster je Hrvatsko društvo književnikov i Hrvatski PEN Odjel za hrvatsku književnost izvan Hrvatske na čelu sa Stjepanom Šešeljem priredilo prezentaciju znanstvene knjige, zapravo leksikona o gradišćanskohrvatskoj književnosti od 16. stoljeća do 1921. ljeta, dakle iz nekadašnje zapadne Ugarske.

Prva prezentacija je bila jur 11. prosinca/decembra prošloga ljeta u prostorija DHK-a u Zagrebu. Predsjednica ZIGH-a A. Čenar-Schuster govorila je o autoru ove zapažene knjige, akademiku dr. Nikoli Benčiću uz ostalo o "I dobronamjernom, dobroćudnom učitelju, dobrom peljaču na Pedagoškoj akademiji, a komu su potribni savjeti, najt će u njemu blagonaklonjenoga pomagača, ki u našem društvu (ZIGH; op. ur.) drži mnoge konce". Benčić sistematično je obdjelao "Novine i časopise Gradišćanskih Hrvatov« i "Spominke« Martina Meršića st. (obadva izdanja su izašla u okviru izdavačke djelatnosti Hrvatskoga štamparskoga društva), a nadalje i posebna monografija o hrvatskom narodnom kazališću u Gradišću (HKDC) a da ne govorimo o bezbroju njegovih znanstvenih sastavkov, člankov i esejov kao u nezbrojni knjiga, časopisi i novina.

Knjigu su predstavili voditelj Odjela Stjepan Šešelj (vidi i prilog) i lektor na Slavistiki kao i bibliotekar dr. Ludvik Kuzmić. Dok je Šešelj za Vazme o. lj. najavio drugi svezak Benčićevoga epohalnoga djela o književnosti, Kuzmić je gradio most od Bogovićeve Hiže zlate prik Nove Hiže zlate do ovoga Benčićevoga pregleda o književnom stvaranju Gradišćanskih Hrvatov, ku je recenzent knjige nazvao Knjigom zlatom "ka je ujedno "udžbenik, školska knjiga, čitanka i leksikon".

Kako je rekao sâm autor N. Benčić "ovo djelo sam zamislio kao poklon gradišćanskomu i hrvatskomu narodu". Da je izašla upravo u dani 60. autorovoga rodjendana je konačno pak bio slučaj, jer je tribala izajti jur deset ljet prije. Pri prezentaciji u prostorija Zavoda za obrazovanje u Željeznom je svirao Heinz Hoffmann a pratila ga je njegova žena Johana. (uredn.)

Hrvatske novine 26.2.1999

 

"Benčićeva knjiga - udžbenik, čitanka a ujedno je i leksikon"

Bibliotekar u Sveučilišnoj biblioteki, odjel za tumače, dr. Ludvik Kuzmić, ujedno i stručnjak za gradišćanskohrvatsku književnost a pred svim i bibliografiju kao i biobibliografiju gradišćanskohrvatskih crikvenih kao i svitovnih književnikov a uza to i lektor za gradišćanskohrvatski na Slavističkom institutu Bečkoga sveučilišća, za prezentaciju Nikole Benčićeve knjige "Književnost Gradišćanskih Hrvata od 16. stoljeća do 1921.« recenzirao je ovo epohalno djelo u dvi sveski, čiji drugi svezak se u momentu upravo završava i pripravlja za tisak.

"Vrlo mi je drago da smim na kratki predstaviti najnoviju monografiju iz pera akademika dr. Nikole Benčića. Ne samo zbog hrvatskoga jezika, pokidob se u zadnjem času kod nas sve već pojavljaju "dvojezične" knjige. Dvojezične jedino po naslovu, tako da si vrijeda nećemo po hrvatsku niti jačiti i nek ona sela, ka imaju tamburice u jednom od svojih znakov suverenosti, ćedu brojiti med nekadašnja hrvatska. Ja sam svisno izabrao izraz monografija a ne publikacija, jer kod Nikole Benčića se nikada ne zna ča je kao poslidnje izdao na svitlo."

Sedenikovo djelo

"Rič je o povijesti starije gradišćanskohrvatske književnosti o koj smo do sada imali zapravo samo Sedenikovo djelo "Naši pišci i književnost", tiskano Šoproni 1912. ljeta. Svi ki se barem malo bavu ovom tematikom znaju za mnogobrojne i velike nedostatke Sedenikove knjige.

Poznavanje starijega razdoblja je osebujno danas važno, kad se rušu mnoge nekadašnje uhodane književne norme, da se pokaže kim duhovnim putem su išli naši preoci. Mi tribamo živo svidočanstvo o prošlom vrimenu početo od iseljavanja našega naroda iz stare domovine do izgradjivanja svoje vlašće književne kulture na novom području. Autoru leži na srcu da pokaže u kronološkom nizu kontinuitet naše književne tradicije - od tropismenih rukopisnih bilješkov Klimpuške knjige sve do sudbonosnoga rascipljenja naše narodne grupe 1921. ljeta.

Hrvatski protestantizam

Posebnu pažnju je posvetio N. Benčić hrvatskomu protestantizmu, ki je uglavnom pojava perifernoga, velikim dijelom austrijsko-zapadnougarskoga graničnoga prostora. A knjige uraškoga kruga oko Antuna Dalmatina i Stipana Konzula - sastavljene na temelju čakavskoga narječja istarsko-pomorskoga tipa - napisane su i za Gradišćanske Hrvate. U pogledu protestantizma je za nas sigurno najzanimljiviji i najvažniji Grgur Mekinić Pythiraeus. Njegovi dva sveski duševnih pjesam su prve hrvatske knjige tiskane na tlu današnjega Gradišća, to su prvi samostalni koraki s kimi je Mekinić položio temelje našemu književnomu jeziku.

Isključivo crikvena i vjerska književnost protureformacije nije ostavila kod Gradišćanskih Hrvatov poznatih samostalnih književnih tragov. Benčić je izvrsno protumačio ovu na prvi pogled stoljetnu književnu prazninu. Književnost Gradišćanskih Hrvatov je početo od iseljivanja većjezična, a u 17. i 18. stoljeću pretežno latinska i stoprv u drugom redu hrvatska ili koja druga. Kako se čini i nije bilo potribno vlastito književno stvaralačtvo, jer nabožna djela i molitveniki iz kajkavskoga prostora bili su potpuno dovoljni za zapadnougarske Hrvate.

Mulih povezuje dijasporu s matičnom zemljom

Isusovac Juraj Mulih je najpoznatija veza izmedju gradišćanskohrvatske dijaspore i matične zemlje u prvoj polovici 18. stoljeća. Na temelju misijskoga djelovanja počinje s njim razvitak intenzivne i plodne barokne duhovne djelatnosti. Mulih je pripravio tlo - kako Benčić piše - za "franjevačku trojku", za Lovru Bogovića, Godefrida Palkovića i Jeremiju Šostarića - kim se je ugodalo pomoću laičkih redov privezati Gradišćanske Hrvate uz svoja duhovna središća, u prvom redu u Novom Gradu i Željeznu. Zahvaljujući njim i njihovim klasičnim molitvenikom "Hisa Zlata", "Duhovni Vertlyacz" i "Marianszko Czveche" rodila se i ojačala u baroku nekaćut zajedničke narodne pripadnosti i jedinstvenoga identiteta prik svih granic, tako da moremo od onda govoriti o gradišćanskohrvatskom narodu. U tom pogledu je i malo neobično da je uprav jedan servit - i to Eberhard Maria Kragel - stvorio svojim "Csetvero-Versztnim Duhovnim Persztanom" vrhunsko djelo naše barokne proze. S najplodnijim piscem prve polovice 19. stoljeća - s "prisičkim farnikom" Jožefom Fitzkom - je pak dugotrajna i bogata barokna književna tradicija doživila svoj ponovni procvat.

Dokumenti neknjiževnoga karaktera

U drugom odlomku knjige nudi Benčić krasan pregled o dokumenti neknjiževnoga karaktera, to su na primjer: privatna pisma, kupoprodajni ugovori, založnice, vinogradarska pravila, društveni štatuti, op>inske knjige i kronike, različni letki, pravni i upravni propisi. Nabrojeni teksti ne idu u književnost, oni nam ali pokazivaju na neprekidni kontinuitet pisane riči i u vrimeni prez štampane književen produkcije. S druge strani su to važni dokumenti svitovnih i društvenopolitičkih zbivanj, napisani živim narodnim govorom.

Riznica gradišćanskohrvatskoga pjesničtva

Sama količina stranic svidoči u trećem odlomku o riznici gradišćanskohrvatskoga pjesničtva, gdje imamo cijeli red kantoručiteljskih pjesničkih generacijov, početo od Štefe i Mate Ginzlera prik Grge Gusića, sve do Martina Borenića i File Sedenika početkom 20. stoljeća, ke su črpile iz dibokoga zviranjka usmene narodne književnosti. Seljački hrvatski narod u dijaspori razvio je bogatu usmenu djelatnost, dijelom na temelju pam>enja i predaje iz stare domovine. Motive iz nekadašnje domovine moremo još dosta dobro naslutiti u neki pjesma epskoga karaktera.

Puno bogatija je lirska "jačka", a posebnom pažnjom se sve do 2. svitskoga boja gajio najtipičniji oblik gradišćanskohrvatske pjesme, oproštajna jačka, tzv. "spričanje". Putujući u toku 19. st. po gradišćanskohrvatskom prostoru, ki je u ono vrime obuhvaćao i neke dijele Dolnje Austrije, našli su brojni putopisci i sakupljači još veliku proširenost i obilje usmene predaje. Svojimi popisi se je njim ugodalo spasiti mali dio narodnih pjesam. Danas jur klasična je Kurelčeva zbirka iz 1871. ljeta.

Drobilić simbolizira nove književne vridnosti: zabavu

Mislim da je Benčić točno pogodio, kad je stavio Matu Drobilića na početak sljedećega razdoblja. Kao prvi poznati pisac, ki nije niti duhovnik niti učitelj, simbolizira on nove književne vridnosti. Književnost nije već isključivo domena crikve i škole, nego počinje polako i postepeno prodirati i u privatnu sferu, služi sve jače i zabavi.

Na temelju široke jezične diskusije djela nova duhovnička i učiteljska generacija u drugoj polovici 19. stoljeća s velikim oduševljenjem na duhovnoj obnovi. Pisci se sakupljaju oko Gašpara Glavanića u Kerstjanszko-katolicsanszkom kalendaru. Slijedi cijeli red značajnih ličnosti gradišćanskohrvatske književnosti: Mihovil Naković, Martin Borenić, u dosadašnjoj književnoj povijesti zanemareni i skoro pozabljeni pisci sambotelskoga kruga - Juraj Frideczky, Štefan Beéry i Ivan Iletić P jezično usmjereni prema štokavšćini, Alojz Malec kao zastupnik moravske grane, ka je nasilno praktično izbrisana po 2. svitskom boju, Šimon Meršić, Tome Jordan, Mate Karall, File Sedenik i na vrhuncu naš najpoznatiji pjesnik Mate Meršić Miloradić. U posebni članki se Benčić bavi i jezičnim pitanjem i grafičnim sustavom. Istaknuto mjesto zauzima tajednik "Naše novine", ki je otvorio i Gradišćanskim Hrvatom široko vrata u novo informativno razdoblje. Uz različne kalendare je on glavna platforma književnih pokusov i objelodanjivanjev. Povijest starije književnosti zaključio je autor pregledom do sada poznatih rukopisnih prepisov.

Benčić je postavio temelje znanstvenoga proučenja naše književne kulture

Ovom knjigom je Nikola Benčić postavio temelje znanstvenoga proučenja naše književne kulture. Njegove književno-povijesne analize i studije pojedinih piscev i područjev temelju na detaljnom poznavanju, na stalnoj verifikaciji i provjeri svakoga zaključka, na stalnom vraćanju zviranjkom, na desetljetnom iskustvu kao sveučilišni lektor i na mnogobrojni njegovi publikacija.

Najnoviji rezultati istraživanjev su isto tako uključeni kao i neki do sada nepoznati. Znam da je autoru ležalo na srcu očuvanje originalnosti izabranih tekstov. Po današnjoj znanstvenoj praksi teksti svisno nisu transkribirani u moderni standard. Benčić ništa nije prominio ili ispravio - samo razložio i komentirao, tako da se nahadjaju originalni teksti i znanstvene rasprave u ravnoteži. Zato nam ova kompetentna i živa monografija ne pruži samo temeljiti pristup starijoj gradišćanskohrvatskoj književnosti - nego nam indirektno dokumentira i razvitak našega književnoga jezika i pisma. Ja bi rekao da se je Benčiću ugodala idealna kombinacija izmedju jednoga udžbenika/jedne školske knjige i čitanke na jednu stran i jednoga leksikona ili enciklopedije na drugu stran.

Benčiću se je ugodala idealna kombinacija izmedju udžbenika, čitanke i leksikona

Na kraju još kratka primjedba izvansadržajnim kriterijam. Jasno, da se mora ispraviti tiskarska pogriška u kazalu. Ali čuda bi knjiga dobila i boljim kvalitetom ilustracijov. Mislim ovde na boje/farbe, jer na primjer Breuova karta o hrvatski naselji nima puno smisla u črno-bijelom. To je ali sigurno samo financijelno pitanje.

Iz vlašćega iskustva kao bibliotekar znam kako su danas studenti kad ide za literaturu jako vizualno odgojeni i orijentirani. iudakrat si oni ne prosu knjige po naslovu, nego po boja, na primjer: "Prosim dajte mi tu črljenu knjigu, ku sam zadnji put imao". Po toj analogijićedu sigurno školari i studenti, ćemo mi svi nazivati najnoviji Benčićev produkt "knjigom zlatom", ča je opet lip dokaz književne neprekidnosti, jer smo od "Hiše zlate" prik "Nove hiše zlate" dospili do "Knjige zlate", a ufamo se navredi i do Benčićeve "Nove knjige zlate"!

(Ludvik Kuzmić)

"Benčić poklanja svoju knjigu narodu"

ŽELJEZNO - "Europska kultura je rasla ne samo na svitskom nego i na crikvenom korijenu" rekao je akademik Nikola Benčić prilikom prezentacije svoje knjige 19. veljače/februara u prostorija Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov u Željeznom. Kako veli Benčić "ja sam mislio ovu knjigu, ovo djelo posvetiti i pokloniti hrvatskomu narodu, a poklanjam ju zbog toga narodu, jer nek narod je vjekovječan". Na temelju toga Benčićevoga osvidočenja je knjiga vezana i uz hrvatski književni i standardni jezik - a ne uz nimški ili gradišćanskohrvatski. "Nakana mi je bila hrvatskomu narodu dati nešto u ruke, ča se je dogodilo izvan Hrvatske, na panonskom prostoru" naglasio je Nikola Benčić prilikom prezentacije u prepunoj dvorani ZIGH-a odnosno Zavoda za narodno obrazovanje u Haydnovoj ulici u Željeznom, i je nadodao "kanio sam pokazati, da je naša kultura Trodovito blato' (Krleža) sridnjoeuropske kulture, panonske kulture". (ur.)

Hrvatske novine 26.2.1999.

"Otkriti svakoga autora i svako djelo"

ZAGREB/ŽELJEZNO - Kako jur u Zagrebu u prosincu/decembru prošloga ljeta pri prezentaciji Benčićeve knjige "Književnost Gradišćanskih Hrvata od 16. stoljeća do 1921.« tako je i ovput peljač Sekcije Hrvatskoga PEN-a i Društva hrvatskih književnikov za proučavanje hrvatske književnosti u iseljeničtvu, Stjepan Šešelj, prezentirao ovu knjigu i u organizaciji ZIGH-a u Željeznom, 19. veljače/februara o. lj. U ovoj Sekciji Jurica Čenar zastupa Gradišćanske Hrvate u Austriji a dr. Mijo Karagić Hrvate u Ugarskoj.

U istoj seriji kao prvi svezak ove Benčićeve knjige je izašlo i kapitalno djelo fra Šime Šita .irića "45 autori« izvan Hrvatske. O Benčićevoj knjigi rekao je Šešelj, da je to "kapitalno djelo - a tako je knjiga ocijenjena u Hrvatskoj". Nadalje je Šešelj naglasio, da "u Hrvatskoj već nikakovoga popusta nima ako se književnost radi izvan Hrvatske. Vrijedi samo kvaliteta!" a je nadodao, da "po ovoj knjigi se već nijedan hrvatski povjesničar ne more ispričati da nešto o gradišćanskohrvatskoj književnosti nije bilo pristupno, jer sada o tom govoru ove dvi knjige Nikole Benčića - prvi svezak, ki je jur izašao, a drugi ki će vrijeda izajti".

O cilji spomenute Sekcije rekao je Šešelj da "triba otkriti svakoga autora i svako djelo na hrvatskom jeziku". U to broju i prinosi Crikve kod Hrvatov, jer i to je hrvatska književnost. "Kako Ante Sekulić o Hrvati u Podunavlju, tako je Nikola Benčić naš institut ča se tiče Gradišćanskih Hrvatov, je rekao Šešelj. (uredn.)

Hrvatske novine 26.2.1999.

"Dragi prijatelji književnosti gradišćanskih Hrvata!"

govor predsjednice ZIGH-a, Agnjice Csenar-Schuster, pri promociji knjige
11. 12. 1998. u Zagrebu

Želim izraziti zadovoljstvo i radost Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov što je ovaj epohalni rad na temu književnosti gradišćanskih Hrvata ugledao svjetlo dana. Kao studentica već sam se prije deset godina nadala, da bi Nikola Benčić, objavio sva njegova saznanja o povijesti i kulturi gradišćanskih Hrvata, o kojima nam je govorio na slavistici Bečkoga Sveučilišta. Moji zapisi iz njegovih predavanja bili su fragmentarni, jer sam volila više slušati, nego pisati, da ne bi možda propustila zanimljive detalje njegovih izlaganja.

Stoga je promocija ovoga vrlo značajnoga djela i za mene osobno malo slavlje, pa ipak držimo u rukama vjerojatno najcjelovitiji i najtemeljitiji prikaz književnosti gradišćanskih Hrvata.

ZIGH, kako mi nazivamo Znanstveni institut, ne bi mogao sam ostvariti ovaj pothvat, jer je tek nedavno osnivan i bili smo zaokupljeni formalnostima početne faze. Zato zahvaljujemo Sekciji Društva Hrvatskih Književnika na čelu gospodinu Šešelju za njegov promicateljski trud u vezi s izdavanjem ove dragocjene knjige.

Nikoli Benčiću, bez sumnje našem najvrsnijem poznavatelju gradišćanskohrvatske povijesti i kulture, u ime ZIGH-a izražavam hvalu i mu odajem priznanje za njegov znanstveni pronalazački rad, koji on obavlja akribijom i velikom ljubavlju prema svom narodu. Ako je netko iz gradišćanskohrvatskih znanstvenih redova mogao dati taj doprinos znanosti, onda samo Nikola Benčić, a za taj njegov stvaralački polet mu dodatno zahvaljujemo.

Ovom knjigom obdareni su mnogi Gradišćanski Hrvati, koji tragaju za otkrivanjem svog identiteta i svoje povijesti, a napokon i oni, kojimaće knjiga služiti za daljnje proučavanje gradišćanskohrvatskih tema.

Čitajući knjigu urezala mi se u pamet rečenica, koju citiram: "Danas je jasno: što intenzivnije istražujemo kulturne, povijesne i društvene odnose i prilike u gradišćanskih Hrvata, to se jače pokazuju obrisi neprekidne veze s matičnim narodom."

Sigurno je, da povijest, jezik, književnost i kulturu Gradišćanskih Hrvata ne možemo gledati odvojeno od svog matičnog naroda. Ipak ovom knjigom držimo u rukama biser, djundju, kako bismo mi rekli, djundju, koja pripada Gradišćanskim Hrvatima samim, ali koja nije mogla nastati bez oklopa školjke, a to je cjelokupna hrvatska književnost.

I tako naša književnost počiva u čvrstim rukama hrvatske književnosti. A hrvatska književnost bez naše književnosti opet ne može biti potpuna, i tako nadopunjujemo jedni druge. Mi ne možemo bez Vas, ali ne možete ni Vi bez nas. I tako Sekciji DHK i Hrvatskoga centra P.E.N-a dajemo opravdanost, razložnost da djeluje, a bila bi naša iskrena želja da plodno djeluje. Hvala!"