Štefan Horvath, prvi urednik Glasnika piše o utemeljenju crikvenih novin:
Točno na prvi dan protulića tj. 21.3.1946. dok se je još iskrvavljena Europa vračila od posljedic boja, nad jednim malim narodom u dijaspori obistinile su se proročanske i optimističke riči Miloradića: "Zora puca, bit će dan". I zaista je nam toga dana svanula vazmena zora.
Prva sjednica hrvatskih svećenikov o novina
Apoštolska Administratura, okružnicom br. 630 od 21. 3. 1946. daje na znanje, da su dozrejali uvjeti za izdavanje hrvatskih crikvenih novin, ter poziva mjerodavne hrvatske svećenike, da dojdu 1. apr. 1946. u Bečki seminar. Naravno, da je odziv bio velik. Na sjednici bili su nazoči, desetniki: Martin Mersich ml., Mate Karall i Luka Drimmel; farniki: Ignac Horvat, dr. Ivan Jagsich, Tome Szucsich, Štefan Dobrovich, Alfred Grubich, Štefan Horvath i Geza Horvath. Predsjedniki sjednice bili su prelat dr. J. Köller, provikar i msgr. J. Kodatsch.
Perovodja je bio Geza Horvath, provizor iz Vorištana, a kot kuriozitet za današnje prilike željio bih zabilježiti, da je protokol pisan rukom, ar stroja jednostavno nismo imali. Stroje i aparate su ruski "tovaruši" zabrali.
Iskanje imena
Dite kad se rodi mora dobiti ime. Vezano uz ime i daljnje djelo Glasnika citiram iz zapisnika: "Puno ime časopisa će bit polag predloga Štefana Horvath i jednoglasnoga
odobrenja odbora "Crikveni Glasnik Gradišća". Za urednika je jednoglasno odibran vlč. g. farnik Štefan Horvath.
Cijena Glasnika će znašati 20 gr. Ako bude dohodak manji nego stroški, će Ap. Administratura pomoć tako, da uredničtvo nima za ovo skrbi. Izdanje od 8000 kusićev je zasigurano. Najbolje će biti, ako Glasnik dojde kot prilog "Wr. Kirchenblatta". Direktor Kodatsch se je s prelatom Friedom dogovorio, ki je voljan ov posao va ruke zeti . . . G. provikar zaključi sjednicu, zasigura još jednoč svoju pomoć i želji Božji blagoslov na ovo važno novo djelo." . . .
Prve poslebojne novine tiskane na hrvatskom jeziku
Prvi broj Glasnika izašao je na Veliki tajedan 1946., a razvozio ga je na centralna mjesta, zajedno sa sv. uljem ddr. Štefan Laszlo, ondašnji tajnik Ap. Administrature. Točno na Veliku subotu je dobio Božji narod vazmeni dar: Prve poslebojne novine tiskane na hrvatskom jeziku! Želju naroda i zadaću, ku ima Glasnik spuniti u budućnosti jasno kažu ove kitice Geze Horvatha:
"Glasniku" (1946).
"U ruke te zamem
Prvi broj Glasnika
I od srca zdahnem
Bogu hvala, dika!
Odvaljen je kamen
Iz vazmenog groba,
Odvaljen je kamen
Iz milog naroda.
Božji nauk glasi,
Ljubav, pravu slogu,
Oganj srca gasi,
Diži srca k Bogu!
Po tolikoj tugi,
Tolikoj nevolji
Naša srca vrači,
Toli naše boli!
Glasnik Božji budi
Za naš narod mali,
Da te budu ljudi
Vsagdir rado štali!
Tvoj glas neka gluši
Milomu narodu,
Na korist mu služi
I na diku Božju!"
Na naslovnoj strani prvoga broja otiskana je crikva sv. Petra, dok na desnoj strani vidimo grb Gradišća. Ovim je Glasnik htio pokazati svoju vjernost prema Rimskoj Crikvi, ka je narod dopeljala iz stare domovine u jednu novu, nepoznatu, u današnje Gradišće. Vjera u Boga i odanost sv. Stolici bili su zalog, da smo usred burnih vrimen kroz 450 ljet očuvali svoj identitet i narodnost.
Pokazati novo lice crikve
Ideja Glasnika bila je nazvišćavati vazmeni mir, veselje i radost. Ali vrimena, u ki živi Crikva su se brzo preminila. Zato preuzme Glasnik još jednu zadaću: Da pokaže NOVO LICE CRIKVE. Naše poslebojno vrime potribuje prilagodjenost novim prilikam. Svaki broj Glasnika mora obnoviti narod, bez toga, da zataji tradiciju Crikve.
Prilogi za dicu
Ali Glasnik jednako zna, ako želji obnoviti narod, da se mora posebno brinuti i za budućnost naroda, a to su dica i mladina. Zato dobije Glasnik jur u maju 1946. dva priloge: Prilog za dicu "Ditinstvo po Jezušu" i prilog za mladinu "Naš dom", i to besplatno.
Početak je bio težak kot pravi porod
Nije bilo jednostavno tiskati, izdavati Glasnik u onom vrimenu i to u ruskoj zoni. Glasnik je bio novorodjeno dite, golo, gladno i boso. Glasnik je živio uvijek u strahu. Ruska komandantura je odlučila način života Glasnika, ili uopće život Glasnika. Nije bilo struje, nego stinj petrolske lampe je pomagao uredniku sastavljati pojedine broje. Nije bilo papira, a još manje stroja za štampanje (tisak).
Prvi broji su se pisali u rukopisu rukom. Nije bilo telefona, ceste, vozila, zato se je urednik svaki deseti dan vozio u Beč na otvorenom teretnjaku. Ako je curila godina ili padao snig, se je morao s ponjavom pokriti s onimi, ki su vozili hranu sakrito u Beč. Papir je bio oseban problem, ali uredniku se je uvijek ugodalo dobiti papira, tako da ga je mogao diliti s našim nimškim bratom "St. Martinsbote". Na ta način mladji i slabiji brat pomagao je svojemu starijemu i jačemu bratu. Ne samo uredničtvo, nego i uprava bila je u Malom Borištofu, i to sve je bilo za "Bog plati".
Nakladno društvo sv. Martina - St. Martinsverlag
To društvo se je rodilo 24. juna 1947. na maloborištofskom farofu. Potpisali su dokumenat: Prelat dr. J. Köller, provikar, msgr. Kodatsch, direktor, tajnik dr. Štefan László i farnik Štefan Horvath. Protokol je pisao dr. Štefan László, a kasnije je sve potvrdio kardinal Innitzer.
Protokolom je odlučeno: 1. Na temelju državnih zakonov osniva se Nakladno društvo St. Martinsverlag. - 2. St. Martinsverlag će odmah preuzeti Glasnik, a "St. Martinsbote" početo od 1.9. 1947. - 3. Zadaće Nakladnoga društva, ke se tiču obadvih crikvenih listov preuzet će upraviteljski ured u Beču, komu sliši g. Pallesch. Daljne činovnike će namjestiti Administratura po potriboći. - 4. Sve pregovore i dogovore s tiskarom, kot i ishodenja državnih dozvol (papira), preuzima odgovorni urednik Glasnika, farnik Štefan
Horvath. - 5. Rasprave se peljaju na temelju: a) Glasnik izlazi svaki 10 dan na 4 strani u 8000 egzemplarov; b) "St. Martinsbote" izlazi od sept.1947. dvakrat misečno na 8 strani, a početo od 1948. svaki tajedan na 8 strani, ali uvijek u 25.000 egzemplarov. Na temelju ovoga dogovora Apoštolska Administratura Gradišća izdaje 7.jula 1947. službenu potvrdu, "da je sadašnji urednik Glasnika, vlč. g. Štefan Horvath, farnik iz Maloga Borištofa ovlašćen od Ap. Administrature Gradišća, da pelja pregovore u svakom poslu, ki se tiču crikvenoga tiska."
Veselje i u Hrvatskoj
Prvomu broju Glasnika se nije radovao samo Hrvatski narod Gradišća, nego i majka Hrvatska, stara domovina. Ona je radosnim okom gledala na dite, rodjeno u krilu svoje dice u tudjini, ar ne smimo zaboraviti, da je Hrvatska stoprv 1962. to je 16 jet kasnije dobila svoje prve vjerske novine, "Glas Koncila".
Članak je otiskan u broju 37/38 Crikvenom glasniku Gradišća 1983. ljeta. |
