Faksimil
prve stranice (slika na desnoj strani) prvoga broja Glasnika na Vazam 1946. ljeta kaže,
da je ondašnji apoštolski administrator Gradišća, bečanski nadbiskup
kardinal dr. Božidar Innitzer s datumom od 1. aprila 1946. darovao
i preporučio hrvatskim vjernikom Gradišća ov nabožni list. To je bila
radosna vazmena vist, vazmeni dar.
Još
nije minulo cijelo ljeto po završetku boja. I u ono vrime nije bilo
lako dojti ni do papira za tisak jedne novine. Sigurno je bila glavna
zasluga ondašnjega maloborištofskoga farnika Štefana Horvata, kasnijega
desetnika i časnoga kanonika, da se je omugućilo redovito izlazenje
jednoga vjerskoga lista, u ono vrime dvakrat u misecu.
Suradniki
Suradjivali
su u prvom redu duhovniki, ovako Mm. (desetnik Martin Meršić ml.)
s dvimi članki, Rodoljub (Tome Sučić) s jednim člankom, drugi su se
potpisali s inicijali (početnimi slovami) A.S. ili D.G. Opisane su
u tom broju i različite aktualne visti, ovako crikvena odlikovanja
i smrt šuševskoga farnika desetnika J. Vindiša. No glavni dio napisao
je sÇm urednik Štefan Horvat, od koga je 1949. ljeta preuzeo
uredničtvo Karlo Preč do 1956. ljeta. Od 1956. do 1978. nosio sam
ov teret prilično sâm s pomoću nekoliko farnikov. A pri korigiranju
i redigiranju pomagao mi je Ivan Palesch, ki je od početka bio zaposlen
i kod nimške crikvenih novin. Potribno je, da se njemu izrazi ovom
prilikom posebna velika hvala.
Odaljen
od Gradišća i mnogokrat nedostatno informiran (ljeta dugo sam se zmaljao,
da od ordinarijata dostanem iste informacije kao domaći farniki),
obrnuo sam se jače na visti iz cijelokupne Crikve, ča je bilo posebno
potribno za vrime koncila.
Domaće
visti bišu manjkavo zastupane. Lokalne visti bi slišile u farske listi,
ki bi mogli biti izdani u suradnji već far.
Slovenci
su jur zdavno imali svoju sekciju
Koruška
dijeceza imala je već zdvano posebnu sekciju za Slovence, kad smo
se počeli uredniki (ja i moj nasljednik Joško Preč) zmaljati za hrvatsku
sekciju kod ordinarijata i barem za neku pomoć kod redakcije. Takove
pomoći ni za vrime odmora nisam imao, izuzeto zadnje ljeto, kad sam
morao pohoditi naše samostane u Braziliji i Kaliforniji. Potribovanje
hrvatske sekcije gledalo se je negodovanjem, a još i za neprijateljski
čin.
Sadašnjemu
redniku ugodalo se je dostignuti jur pred već od jednoga desetljeća,
da se postavi u ordinarijatu hrvatska sekcija, zač mu moremo biti
zahvalni.
Srebrni
jubilej Glasnika
Kad
je Glasnik imao 1971. ljeta srebrni jubilej, opisao je Martin Meršić
ml., kako je nastao Glasnik na njegov prijedlog ne kao list za jedan
dekanat, nego za sve Hrvate u Gradišću. Ignac Horvat je u posebnom
članku spomenuo tako obljubljene "Male crikvene i školske novine"
kao "preteču "Crikvenoga Glasnika"". Pokojni direktor Liebezeit
napisao je zgodnu pripovjetku iz zarobljeničtva u Sibiriji. Jedan
kraći aktualni članak nosi naslov već 1971. ljeta "Pred zaredjenjem
oženjenih", čim se je bavila 1971. ljeta biskupska sinoda onda po
prvi put, a zatim još jednoč u Rimu u vezi s pomanjkanjem svećeničkih
zvanj.
Pri
jednom jubileju Glasnika citirao sam iz prvoga broja Glasnika iz ljeta
1946. početak pjesmice, ku je anonimno napisao (kako sam saznao) Geza
Horvat "Vazmeni zvon je tvoj patron". Moja želja je prilikom
50-godišnjice Glasnika, da "vazmeni zvon" ostane njegov patron
u službi božanskih kriposti vjere, ufanja i ljubavi. Jer glavna zadaća
Glasnika je i ostaje služba vjere.
Augustin
Blazović u Hrvatski novina 29.3.1996
Glasnik
pred Glasom koncila
Prvomu
broju Glasnika se nije radovao samo Hrvatski narod Gradišća, nego
i majka Hrvatska, stara domovina. Ona je radosnim okom gledala na
dite, rodjeno u krilu svoje dice u tudjini, ar ne smimo zaboraviti,
da je Hrvatska stoprv 1962. to je 16 ljet kasnije dobila svoje prve
vjerske novine, "Glas Koncila".
Štefan
Horvath u Glasniku br.37/38, 1983.
vidi cijeli članak:
Štefan Horvath: Prva lastavica novoga protulića |
