DEUTSCH
 
 

 

Mirko Valentić

Pero dogodjajev - povjesničaru Mirku Valentiću na septuagesimu

Povjesničar dr. Mirko Valentić je jedan od prvih znanstvenikov iz Hrvatske, ki je u najkritičnijem vrimenu, u sedamdeseti ljeti, čvrsto stao uz Gradišćanske Hrvate i snažno se zalagao kot mladi historičar za poznavanje i intenziviranje naše prošlosti. Za tu tematiku je znao oduševiti cijelu mladu generaciju gradišćanskohrvatskih znanstvenikov, uvijek s predznakom: bez poznavanja prošlosti nima budućnosti!
Na drugoj strani je njegovo djelovanje odgovor na do tada nejasno formulirano povijesno pitanje onoga vrimena u Hrvatskoj i Austriji: gdo su Gradišćanski Hrvati? Pak i na vladajući postulat med Gradišćanci: ne isplaća se istraživati povijest neznačajne manjine (a sami za sebe bi morali biti dost značajni) i da med Gradišćanskimi Hrvati nigdor nije u stanju istraživati stručno svoju povijest (zvana štoričarskih legendov), najti put iz kaotičnoga, rastrovašenoga materijala pograničnoga austro-ugarsko-slovačkoga prostora. Valentić je otvorio put, krčio stazicu u siči, položio prve cigle za ozbiljno, kritično istraživanje po Drugom svitskom boju.

Mirko Valentić je rodjen 19. 9. 1932. u Ivanjskoj, nedaleko Banja Luke. Doktorirao je iz povijesti 1978. u Zagrebu. Od 1964. je kustos u Povijesnom muzeju u Zagrebu, od 1974. je istraživač u Institutu za historiju radničkoga pokreta, a od 1991. je direktor Instituta za suvrimenu povijest. Veliki je stručnjak Vojne krajine, znanosti o Vlahi na Balkanu i specijalnoga pitanja Gradišćanskih Hrvatov. Uz to je urednik časopisa Povijesni prilozi i predavač hrvatske povijesti na Hrvatski studija u Zagrebu.

Temeljita djela o Gradišćanski Hrvati

Dva temeljita izdanja, u nimškom i hrvatskom jeziku Die bgld. Kroaten vom 16. Jhdt. bis heute (Zagreb 1970. hrvatski, 1972. nim.), kao katalog su nimi svidoki zburkanoga vrimena u Gradišću i u Hrvatskoj. Ne smimo se pozabiti toga, da je u Gradišću Robak bio na vrhuncu svoje političke moći, Prezidij i HKD su na skandaloznoj mrtvoj točki. (Sve to si morete preštati u F. Robakovoj knjigi.) Na tom primjeru se pak more dobro viditi, da su Gradišćanski Hrvati bili samo put ali nikako ne i cilj. Put po kom su tropale narodne horde, a cilj je bio vladati i diliti. Tom prilikom je u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu Mirko Valentić priredio izložbu o Gradišćanski Hrvati, hrvatsko pitanje je bilo ravno u obadvi zemlja u političkoj dniki. Na kraju krajev je ipak dopeljala izložbu i u Gradišće, uz velike trbušne boli, izložbu o Gradišćanski Hrvati u Željezno (1972.). Ta izložba i ti katalogi su ono ča se zove historijski kompromis med različnimi političkimi sistemi. Ta kompromis je on minimum, ki je peljao direktno do manjinskoga zakona 1976. lj.


Svidok mogućega kompromisa

U tom smislu moremo gledati Mirka Valentića pokretačem, špiralnim perom odredjenoga historičnoga procesa u pitanju Gradišćanskih Hrvatov, ki proces još čeka svoje podrobnije povjesničare.
Mirko Valentić je svidok mogućega kompromisa od Prezidija do HKD-a, peldodavni djelač, ki kaže mladim gradišćanskohrvatskim znanstvenikom put na kom se more dojti do priminjljivih - morebit škripućimi zubi akceptiranih - rezultatov, do dužnoga priznanja, a uz sve to zažarenim, potkovanim diskutantom, kade su HAKovci u aktivnom "brainstormingu" došli do pokreta, ki je je peljao u političku borbu akcionalizam unutar zakonskih mogućnosti bez zdvajanja, ki je i donesao svoj sâd.

U malom prostoru u Hrvatski novina se ali svakako mora upozoriti na vrime SIMPOSION-a CROATlCON-a I (1973.), kada su si mladi izvojevali priznanje po cijeloj Austriji. Zna li još gdo, da je i Mirko Valentić 1971. stajao uz zipku našega rječnika (prvi svezak izašao 1982. a drugi 1991. ljeta), da je bio pri bušenju zviranjka knjigi Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata (Zagreb 1995.), a tako indirektno i pri Geošićevoj knjigi Die burgenländischen Kroaten im Wandel der Zeiten.
Moramo sve to postaviti u pravi odnos uzroka i posljedice!

Vrimensko pero drži dogadjaje u gibanju

Iza mnogo-mnogo neobjašnjenih, nepoznatih, nevidljivih, neregistriranih (morebit od austrijske tajne policije zapisanih) vez uzroka-posljedice historijskoga procesa se sakriva vrimensko pero, ko drži dogadjaje u gibanju.
Dva značajna djela za gradišćanskohrvatsku povijest bi još istaknuo: Gradišćanski Hrvati (1973.), kada je Hrvatska bila istotako žajna i znatiželjna informacije kao i sami Hrvati u Gradišću. Pisac historičnoga prikaza i suurednik je te knjige, ka je pokušavala na popularan način tumačiti tematiku o Gradišćanki Hrvati, ki sada jur petsto ljet dugo egzistiraju izvan svojega matičnoga naroda. Drugo djelo je Gradišćanski Hrvati 1533-1983, zbornik simpozija u Zagrebu 1984. Članki, predavanja, organizacije, diskusije na temu Gradišćanski Hrvati, sve u ljubavi i dobrom znanstvenom namjerom za Gradišćanske Hrvate, otkrivanje zatrtoga, zarusnutoga, neugodnoga, teško dostupnoga.

I oroslani dostanu sijedu grivu. Njim ali ta griva služi njevom ljudskomu dostojanstvu, govori o izdržljivosti i iskrenom zalaganju i svidoči o pažljivom, promišljenom gibanju u nemislosrdnoj povijesnoj prašumi. Gdo si u Hrvatskoj danas more posvojiti predikat: biti pero na vječnoj mašini povijesti? Salvo honore.

(NB) u Hrvatski novina od 13.9.2002.

 
Mirko Valentić (slika: epoha.net)
dr. Mirko Valentić