Nam poznati i priznati, za GH zaslužni, sada bečki prof. slavistike je u ovi dani svečevao svoj 60 rodjendan. I mi GH u Hrvatski novina se priključujemo najiskrenije rodjendanskim čestitkam i se kanimo odužiti njegovoj najiskrenijoj privrženosti i znanstvenoj temeljitosti za naš narod.
Porijeklom iz Linza (*1941.) se po maturi odluči studirati slavensku filologiju i perzijski na sveučilišću u Beču. Promovira 1966. na Slavistiki u Beču i postane asistentom kod prof. Hamma. Habilitirao se je 1973. na temu slovenske akcentuacije i postaje docentom, gostdocent je u Charlottesville, Virginija (SAD) 1977., a 1979. u Heidelbergu. 1979. do 2000. je redovni prof. slavistike u Celovcu. U to vrime gostuje u Ljubljani, Budimpešti, Novom Sadu i Sarajevu, član mnogobrojnih austrijskih komisijov, prodekan i vicerektor u Celovcu, itd. Od 2000. je redovni profesor Bečke slavistike. Njegov znanstveni put sa širokimi dimenzijami slavističkih temov se od studentskih vrimen prepliće i s istraživanjem gradišćanskohrvatskoga govornoga i pisanoga jezika. Od početka svojega studija je našemu jeziku i kulturi poklonio mnogo pažnje, to nam svidoču i mnogobrojne studije po austrijski i medjunarodni časopisi sa slavističkimi usmirenji.
Jur 1965. u svojoj disertaciji obdjela problematiku akcenatskoga sistema grad.-kohrvatskoga čakavskoga dijalekta, ko djelo se je prošireno pojavilo 1978. u nakladi Austrijske akademije znanosti u Beču pod naslovom »Die kroatischen Dialekte des Burgenlandes und der angrenzenden Gebiete« ko djelo je ostalo mjerodavnom linijom istraživanja grad.-hrvatskih govorov i doneslo njemu veliki ugled u znanstvenom svitu. I na toj liniji je, uz mnogobrojne druge slavističke teme i zadatke kao prof. u Celovcu, ostala njegova istraživačka usmirenost sve do danas.
Od 1965. s etnologom Károlyom Gaálom proputuju Gradišće i usridotoču se podrobnije i točnije u Stinjaki, kade istraživaju skupno povidajke, jezik i socijalnu sredinu, iz čega pak nastanu tri temeljite knjige »Erzählgut der Kroaten aus Stinatz« (1969.), »Totenklage und Erzählkultur in Stinatz« (1987.) i »Der kroatische Dialekt von Stinatz. Wörterbuch« (1989.). Mnogobrojne studije zaokružuju ovo jako plodovito zanimanje za naš jezik, tako: »Die kroatischen Mundarten im Burgenland« (1969.) Beč, »Iz leksičkog blaga Gradišćanskih Hrvata« (1977.) Sarajevo, »Bei Burgenländer Kroaten in Amerika« (1979.) Budapest, »Vokalizam čakavskoga sela Stinjaki« (1981.) Zagreb, »Investigating Burgenland-Croatian dialects« (1984.) Melbourn, »Eine phonographische Aufnahme aus dem Jahre 1910: âakavisches aus Südmähren« (1984.-1985.) Novi Sad, »Dijalekatska osnova Miloradićevoga jezika« (1992.) Zagreb (...) ako spomenemo samo mali izbor iz te tematike. Suradnik je i Hrvatskoga dijalektološkoga atlasa u kom će biti obradjeno i 15 punktov GH u okviru "Ost-West projekta".
Od 2000. ljeta profesor G. Neweklowsky je naslijedio prof. R. Katičića na Bečkoj slavistiki i je tako glavni peljač studijov za južnoslavenske jezike u ke pripada i gradišćanskohrvatski.
Ad multos annos!
Nikola Benčić u Hrvatski novina 20.4.2001. |
