Akademik, dr. Nikola Benčić je dobio ovoljetnu kulturnu nagradu
Prilikom dodiljenja »Kulturne nagrade Gradišćanskih
Hrvatov« srijedu, 16. lipnja/junija u
Gradišćanskohrvatskom centru u Beču laudaciju laureatu
akademiku dr. Nikoli Benčiću je držao Jurica
Čenar, pjesnik, urednik i dugoljetni suradnik i prijatelj
ovoljetnoga dobitnika ove nagrade, Nikole Benčića. U
sljedećem donašamo glavne izvatke iz Čenarovoga referata
u čast laureata.
Nismo donesli sa sobom lovorov vijenac, da te njim korunimo. Nit
smo te došli prositi da posudiš tvoje ime nekomu kulturnomu društvu,
kot se je to svojčas stalo Mati Meršiću. Miloradić
se je onda branio te časti. A Ti? Ti si se sada branio ove
kulturne nagrade, ar ju mnogi drugi još nisu dostali od kih Ti
misliš, da bi ju morali bili dostati. Meni je pripala čast, da
u nekoliki riči velim, zbog čega uprav Ti dostaješ
ljetošnju kulturnu nagradu.
"Kriv je i Miloradić"
Provokativno bi mogao reć: da je za tu nagradu do nekle kriv
i Miloradić. Kad je Nikola Benčić sidio u tretom
razredu preparandije u Budimpešti, ada u ondašnjoj srpskoj, hrvatskoj
učiteljskoj školi, i kad su se učili o hrvatskoj i
srpskoj literaturi, ga je uzdrmala jedna pošpotljiva rečenica
o Miloradiću. 16-ljetni Benčić onda još ništa nije
znao o Miloradiću, ali ta pošpotljiva rečenica mu se je
usidrila u pameti. Znamda ga je ta rečenica i pobudila da piše
svoju disertaciju uprav o Miloradiću, o našem pjesničkom
velikanu. Kašnje pak je pod štampu uredio treto i najopširnije
izdanje Miloradićevih jačak. Uredio je za štampu zbirke
onih Miloradićevih antisemitskih, antifeminističkih i
antiklerikalnih pjesam, ke su zbog cenzure izostale a znamda će
jednoga dana najti i one Miloradićeve pjesme od kih se veli "da
ih je požgao cenzor". Miloradić Nikolu Benčića
sprohadja kot stalna tema i pri sadašnjem ištraživanju.
Razvezivanje križaljke
To istraživanje, komu je Nikola jur u prošlosti posvećivao
priličan dio slobodnoga vrimena, je podupirala i neka vrst
znatiželje, neko draženje, neki čar. Sam je rekao, da je to
djelo za njega slično razvezanju neke križaljke. Samo da je ta
križaljka nastajala sve veća. Čim je riješio jedno
pitanje su se otvarala mnoga druga, ka su ga sve već i
već gonila, da izvidi jedan detalj, da išće drugu
droptinku i da pazi na svaku mrvicu kot se je prlje na vazmenu
nedilju jutro pazilo na mrvice posvećenoga. Ali te droptinke
nisu na jednom ubrusu, nego one su postrovašene po knjiga,
članki, u dokumenti, a onde opet u jednoj rečenici ili
polurečenici. On te droptinke išće kot iglice u
plasnici, ili kot miša u rakašu.
Temeljno djelo o književnosti Gradišćanskih Hrvatov
Plod svojega mukotrpnoga, izduratnoga znanstveno-istraživačkoga djela, do
sada ispunjenu veliku književnu, kulturno-povijesnu križaljku nam je Nikola
Benčić raspoložio u ovi miseci. Sastavio je kapitalno, temeljno djelo o književnosti
Gradišćanskih Hrvatov od samoga početka u 16. stoljeću do danas. Prvi svezak
te - da se poslužim Kuzmićevih riči - Knjige zlate držimo jur u ruka, a drugi
svezak dr. Ludvik Kuzmić bi rekao "Novu knjigu zlatu" čekamo iz tiska. Fundament,
temeljni kamen za ovu začarajuću škrinju pisane, jačene i ispjevane riči je
Nikola položio, zasadio jur u študentsko vrime u Beču. Študirao je povijest,
filozofiju i slavistiku, a nije se študirao samo na sveučilišću nego i u privatni
kružoki. Kad su njegovi hrvatski študentski kolegi išli domom u Gradišće je
Nikola slušao filozofska predavanja i diskutirao u kružoku koga je peljao
jedan svećenik iz Szegeda. Onde si je prisvojio filozofsko i psihološko znanje,
ko je pak razradjivao i na sveučilišću. Uz filozofsko diskutiranje u madjarskom
krugu ga je u krilu Kluba čekalo praktično djelo u grupi okolo Glasa, ka je
relativno autonomno djelala unutar HAK-a. Uredjivački posao, ki je na jednu
stran postojao u pisanju, ali istotako u raspravljanju, žarkom diskutiranju
i vaganju argumentov i protuargumentov, ta posao su Martin Prikosović, Stjepan
Šulek, Ivo Sučić, Vladimir Vuković, Tonči Fazekaš i Nikola Benčić - bio je
med njimi i Blazović - obavljali skoro bi se moglo reći fanatizmom. Oni su
forsirali i vlašću jezičnu politiku.
Sistematsko rovanje, iskanje u knjiga i prekapanje bibliotekov
Kad su mu ti gradišćanski prijatelji bili po domaći seli, odnosno svaku subotu,
je Nikola Benčić sistematski rovao, iskao u knjiga i prekapao biblioteke.
Onde je zadovoljavao privatnu znatiželju kako su se razvijali kultura i duhovni
život med Gradišćanskimi Hrvati. U študentski dani je Benčić počeo redovitim,
konzekventnim i temeljitim izučavanjem. Stvorio je registar, katalog za gradišćanskohrvatsku
književnost, koga još svenek nadopunjuje i popunjuje. U medjuvrimenu je sastavio
katalog o novina i časopisi Gradišćanskih Hrvatov koga je u obliku knjige
objelodanio, a lani mu je iz tiska izašao i popis "svih" igrokazov, ki su
se u ovom stoljeću igrali po naši seli.
Stvorio si je potriban instrumentarij
Kad je Stjepan Šešelj govorio o Hrvati, pojedinci ki su zapravo hrvatske
Znanstvene institucije, ke su rastrovašene po cijelom svitu, onda je on pogodio
točno ono, ča je Nikola Benčić na sektoru naše hrvatske književnosti. Benčić
je jur jako rano uvidio, da je za izučavanje potribno mnogo već od impulziviteta,
da nije dosta da se samo jednoč ražarimo ili da oganj našega oduševljenja
bukeće po raspoloženju jednoč na Zavrti, onda na Griči, u Dragi a kašnje pak
na Konoplišću. Da se ne ugasi istraživački plamen, da ne počne tinjiti, da
ga ne ispuhne najslabiji vjetrić je potriban sistem, a potriban je i odredjen
instrumentarij. Ta instrumentarij si je Nikola B. morao stvoriti sam. Sada
je on nastao naša riznica, naš mudrosti pun ormar, naš znanstveni arhiv, naša
biblioteka, naš centralni kompjutor, naša centralna datoteka za pitanja naše
književnosti, naše kulture i pismenoga stvaranja. Svojim neumornim djelom
je nastao velikan. Iako to nijeće iako u sebi ne kani viditi velikana, se
njegova definicija velikana, človika, ki puno svega čini na odredjenom polju,
ki alduje, žrtvuje i vrime i pineze i živce more prenositi na njega.
To ča drugi velu o njemu Nikola Benčić ne kani
uzimati za mirilo. Ča drugi o njem mislu uvijek gleda
skeptičnim okom. Opterećen je još komunističkom
metodom ku je upoznao a znamda i oćutio na vlašćem
tijelu, da se je u lice puno svega pozitivnoga reklo, a s druge
strane da su počele intrige, da je počelo pilenje i
rušenje.
Učitelj naroda
Na Mate Meršić-Miloradićevom spomeniku u Frakanavi je uklesano velikimi slovami,
da je Miloradić bio učitelj naroda. Klesarskom pogriškom je jako naglašeno
Miloradićevo učiteljstvo, a zapravo bi takov naglasak odgovarao za Nikolu.
On je naime po zvanju učitelj, pedagog, a po pozvanju učitelj naroda.
Iako je ponekad dvojio je li potribno da sve ono, ča najde i izvidi dalje
da, je uvidio, da njegovo svisno bavljenje kulturom, svisno iskanje po prašni
biblioteka i arhivi ima samo onda i odredjen plod, ako je dalje da, a još
veće zadovoljstvo mu je, ako tu njegovu ponudu negdo i primi, ako pokupi,
zdigne ta plod, i ga čuva u svojoj kamrici. Ako pak plod počne još i klicati
i se posadi da donese novi sad, novu litinju, onda moru prestati i sve dvojbe.
Nikola Benčić se jako brani velikoga napuhavanja. Ne kani, da se stvaraju
mehuri ki puknu, kad se u nje zabode. Stalno pita, ali je i sve već uvjeren,
da se na te kamene, ke on zasadjuje na prazni površina našega hrvatskoga kulturnoga
lapta, more graditi čvrst stan.
Rodjen 1938. ljeta u Nardi
Jur u mladi ljeti vidi Potemkinova sela: doživi deportiranje iz Narde u Jászberény/
Hajta, doživi komunizam i vabljenje da se pridruži tomu gibanju. Po povratku
u Nardu, u selo u kom je rodjen 1938. ljeta, doživi otudjivanje od sela. Za
Nardance su ti Lugaričini najednoč, po povratku iz deportacije drugačiji.
Kot tudjinac 1956. ljeta dojde u Austriju. Maturu 1957. ljeta završi na madjarskoj
gimnaziji u Granu u Tirolu. Odaljen od familije, odrižen željeznim zastorom,
bodljikavom žicom si u tudjoj zemlji mora stvoriti novu životnu sredinu. Najde
si ju konačno u ¨eljeznu, na biškupskoj gimnaziji, u pedagoškoj akademiji,
a domaće zaviće s ženom i dvimi sini najde Lugarić i tisk, usko uz lug.
Uloga mosta
Gledati, promatrati sve iz dvih stran i pokušavat stati na mostu, povezivati
i biti most, to su važne Benčićeve osebine. A tako on gradišćanskohrvatsko
pitanje, povijest i kulturu ove narodne grupe ne gleda same za sebe. U Gradišćanski
Hrvati on vidi i odraz razvitka kod Ugrov i austrijanskih Nimac, ali cio položaj
naše narodne grupe on gleda i iz općehrvatske pozicije. Malu narodnu granu,
ka je odiljena od matice 500 ljet starim jarkom, on ne dili jarkići, ni bodljikavom
ni šengenskom žicom. Gradišćanske Hrvate on gleda kot cjelinu. Onim, ki to
ne kanu viditi, gradi moste prik jarkov, curkov i žic. A kade god nek more,
zarušuje jarak, grna i ravna zemlju da ne budu poribni već ni mosti.
Orijaški opus Benčićevih djel
Bibliografiju ćete moći čitati u najnovijem broju Riči, reči, riječi, časopisa
za hrvatsku književnost u Madjarskoj, ki je sastavljen u Nikolinom duhu prez
jarkov i granic. Glavna urednica je M. Bölcs a sastavljač bibliografije je
dr. Š. Horvat. A jur sada se more reć, da u bibliografiji daleko nije sve
popisano, ča je N. Benčić sve napisao. Da bi počeo nabrajati sve prikaze i
članke u knjiga, novina, kalendari, prikaze na simpoziji, u radiju, stručne
intervjue u televiziji, ne bi mogao završiti u vrimenu. Ali zadržati se malo
kanim kod sadržaja Benčićevih prikazov i to ne kod tematskoga nego kot stilskoga
sadržaja.
Suhe podatke oblači u raskošnu pratež
On u svoji djeli ne nabraja samo fakte kot u kakovom leksikonu. On pokušava
ukrasiti svaki članak, suhe podatke oblići u odgovarajuću pratež, da iz njega
zrači duh vrimena i atmosfera ka je vladala u času, o kom on piše. Pri pisanju,
pri krojenju člankov on vadi, črpi iz fundusa, do koga se je dokopao kot kotrig
autorskoga tima dvih sveskov gradišćanskohrvatskih rječnikov. Poprimio je
mnoge riči, mnoge narodne izraze. U želji, da te riči ne ostanu u nekoj kartoteki
ka je zagrnuta u kutu s knjigami, kot u kakovom lijesu, on te lipe, stare,
sočne i slasne narodne riči plete i upliće, usadjuje u svoje prikaze i nam
tako predočuje bogatstvo i lipotu našega jezika, bogatstvo naše kulture i
nam kaže da je vridno zalagati se za očuvanje tih djundjic i dragocijenih
kamenov.
Na drugu stran Nikola Benčić ovako i uzadovoljava
svoj kreativni potencijal. Ipak mu se, kako je sam rekao,
namećuje pitanje, ne bi li već donesla kreativnost
stvaranja od kreativnosti istraživanja. Uz svoj istraživački
posao on naime piše prozu, zna se, da je pisao i pjesme, ali za sada
nam to još ne kani predočiti.
Kulturna nagrada
Ljetošnju »Kulturnu nagradu« Nikola Benčić prima ne samo kot istraživač,
kot znanstvenik ki svoje znanje posreduje, prepušća i dalje dava kot autor,
sveučilišni lektor i donedavni profesor na gimnaziji i pedagoškoj akademiji.
Ljetošnja »Kulturna nagrada Gradišćanskih Hrvatov« N. Benčiću pripada
i kot izdavaču i uredniku mnogobrojnih knjig. Mnogih knjig prez njega nebi
ni bilo. Kot utemeljitelj "Mladoga Gradišća" i "Rompotanja", kot predsjednik
Hrvatskoga štamparskoga društva je gledao i sada kot peljač uredničkoga odbora
Gradišćanskohrvatske biblioteke i kot znanstveni odbornik biblioteke gradišćanskohrvatske
studije gleda, da se stvori prilika za pisanje, da se stvori platforma za
publiciranje, za izražavanje, za širenje misli i jezika. Mnogim od nas, ki
pišemo, je pomogao na noge i radovao se kot skrbna kobila svakomu koraku svojega
novorodjenoga ždribeta. A ako je to ždribe bilo preslabo da samo povuče kolca,
se je zapregao i on, da pomore spraviti kola na pravi put.
Kotrig Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Institucije u matici su njegovo djelovanje častile tim, da je imenovan dopisnim
članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, da je kotrig Društva hrvatskih
književnikov. Primio je odlikovanje od austrijske vlasti i od crikvene strani.
A mi, njegovi narodni brati i sestre mu se danas skromno, ali srdačno kanimo
zahvaliti za njegovo djelo u zadnjem ljetu i za sve njegovo dosadašnje djelovanje.
Nismo došli lovorovim vijencem. Mogao bi se N. Benčić naime na njem spočivati.
A počivanje na kulturnoj nagradi u obliku Rešetarićeve skulpture se ne more
preporučiti. Nekomotno bi bilo, zapravo bolno.
Najveće odlikovanje gradišćanskohrvatskih društav i institucijov
Predajom ljetošnje kulturne nagrade, za sada najvećega odlikovanja gradišćanskohrvatskih
društav i institucijov, mu se mi Gradišćanski Hrvati kanimo zahvaliti za sve
ono, ča je svakomu pojedinomu kotrigu narodne grupe i cijeloj narodnoj grupi,
ča je cijelomu hrvatskomu narodu ali i zemljam u ki živi narodna grupa dao,
čim je nas obogatio. "Primi nagradu i kot zalog za sve ono, čim ćeš nas još
pobuditi, razveseliti i s čim ćeš jačati nacionalni indentitet kod svih onih,
ki to kanu. Bog te živi!"
|
