DEUTSCH
 
 

 

"Generacija na mostu"

izvadak iz knjige: Nikola Benčić "Književnost Gradišćanskih Hrvata
od 1921. do danas", Zagreb 2000.

Karakterističan naziv "na mostu" za ovo razdoblje je od Augustina Blazovića, doajena ove grupe iz 1961. godine u skromnoj zbirci pjesama "Vigilija" : "... One bi htile biti most u dvostrukom smislu: 1. Most od Miloradića k modernoj liri,... 2. Most k književnom jeziku."

Želja da obogati pjesničtvo

Prvu točku obilježuje pobliže sám pjesnik u svojem uvodu: "Pred svim bih htio obogatiti naše pjesničtvo u tematiki (naročito u religioznoj i refleksivnoj liri) i u pjesničkom obliku, kade se kaže uz ljubav k vezanomu obliku soneta veća sloboda u ritmu i dužini stihov ili redov." To nije samo prosta funkcija mosta kao veza izmedju starije i novije generacije već i prijelaz iz jednoga odredjenoga stanja u drugo, metamorfoza, koja se nije mogla provesti od danas na sutra i trebala svoje vrijeme.

Miloradić kao polazna točka

Jasna polazna točka je Miloradićevo pjesništvo, tradicija ruralnoga okoliša, čuvanje literarne dopadljivosti. Istotako ali i čežnja za obnovom o kojoj prva poslijeratna književna generacija nema stvarnih predodžaba, koja čežnja je prisutna i formulirana razumom, ne toliko literarnom intuicijom za ostvarenje novoga. Nije to ali izuzetna karakteristika male gradišćanskohrvatske književnosti i druge književnosti ovoga prostora su bile na raspuću. Svakako se poslijeratna generacija ugledava u "vezani (t.j. klasični) oblik", kao što se i po sadržaju i jeziku ostvarivaju oblici i teme tradicionalnih žanra i tematika.

Np. je vječnozelena tematika sukobljavanje ruralnoga svijeta s urbanim, koja se vuće kao crvena nit kroz sve gradišćanskohravtske tematike zajedno s rodoljubnom, vezanom uz selo, narodnost i pokrajinu, u jezičnom pretjerivanju predstavljenom tematikom, koja je više formulirala idejno stanje a manje se udubljavala u stvarnu analizu društvenopolitičkoga razvoja u selima. Ova će crta nestati skoro potpuno iz kasnijega pjesništva i literarnih ostvarenja. Pa tugaljivo gukanje i jadikovanje o propadanju i gubljenju stalnih vrijednosti narodne kulture, koja crta je u kasnijim generacijama dobila ironičan samomrcvarujući karakter.

Pokušaj književne kritike

Po ostvarenju književnih forma i žanra je ova generacija proširila svoja ostvarenja na većinu poznatih književnih oblika. Medju njima imamo lirskih, dramskih i proznih , pa čak i pokušaja na feljtonističkom polju kao i prvih pokušaja književne kritike, što za slijedeće generacije već ne možemo bezuvjetno ustanoviti.

Generacija na mostu je različno stara

Pripadnost ovom strujanju ne znači odredjenu starost već vezanje za izražajnu formu te generacije t.j. karakterističnu klasičnu formu i vezane sadržaje, što znači da njoj pripadaju književnici razne starosti, no ni takva klasifikacija nije u svakom slučaju dovoljno točna i pouzdana.

U tu generaciju možemo uvrstiti: Fridrik Bintinger, Augustin Blazović, Robert Hajszan, Pavao Horvath, Martin Jordanić, Mate Kočiš, Štefan Kokošić, Anton Leopold, Franjo Meršić, Franjo Palković, Vilijam Pokorny, Tedi Prior, Bela Schreiner, Ferdo Sinković, Feri Sučić, Mate Šinković, Ljudevit Škrapić, Ana Šoretić, Peter Tažky, Milo Vašak, Joško Weidinger , od kojih Martina Jordanića, Anu Šoretić i Petra Tažkyja ne možemo jednoznačajno uvrstit.

Nije svakomu uspjelo izdati svoju knjigu

Manjinske prilike nisu takve da bi svakomu od njih uspjelo bilo izdati svoju knjigu. Izdavačka djelatnost je usko vezana uz materijalne i društvenopolitičke uvjete gradišćansko-hrvatske manjine i odnosu većinskoga naroda prema svojoj manjini, pa ćemo na odredjenom mjestu upozoriti na te prilike. Svima je ali uspjelo placirati svoja literarna ostvarenja u periodikama ili privremenim većim izdanjima dotične grane svoje manjine, to znači u novinama, kalendarima, almanasima, društvenim izdanjima ili samizdatu.

Teške prilike u Madjarskoj, Slovačkoj i Češkoj

U neporedivo boljoj prilici je austrijska grana gradišćanskih Hrvata, koja je i najjača i najaktivnija. Madjarska grana je bila pod skrbništvom ugarskog jugoslavenizma, što je donekle i značilo potpuno zanemarivanje regionalne gradišćanskohrvatske grane, koja uz sve to do devedesetih godina nije smjela imati nikakve veze sa svojom matičnom književnošti, jer se ona po ¨danovskoj teoriji klasificirala kao kapitalistička, trula, dekadentna i razarajuća po komunističko-marsksistički moral. Najteža, bezizgledna je bila situacija slovačke i moravske grane, koje se nisu znale probiti u istoupravljenom komunističkom društvu.

Raseljenje Moravskih Hrvata

Posebno tragična je sudbina Moravskih Hrvata, koje je komunistička Čehoslovačka kaznila nasilnim raseljenjem i tako utrla stvarnu gospodarsvenu i kulturnu podlogu za ovu najsjeverniju granu Gradišćanskih Hrvata.

Augustin Blazović (biografija, pjesme, proza, drame)