Seminar
o gradišćanskohrvatskom jeziku u decembru 1994. ljeta u Domu susretov
u Željeznu
Referati prvoga dana
Uvodno
izlaganje:
Mi
se zovemo Gradišćanski Hrvati ar živimo u Gradišću, u Beču, u zapadnoj
Ugarskoj i u Slovačkoj.
Pokidob
da su u ti četiri područji uvjeti svagdir drugačiji, je to peljalo
do današnje različite jezične situacije u ti područji.
Zato
smo u decembru 1994. pozvali na seminar o jezični prilika kod Gradišćanskih
Hrvatov. Kanili smo doznati, kakovo je sadašnje jezično stanje i
kakovi su uvjeti za gajenje i daljnji razvitak gradišćanskohrvatskoga
jezika.
U
jezičnom pogledu jur sami referati zrcalu sadašnji izgled jezika.
Imajući na umu, da su referenti istaknuti ljudi intelektualci, nam
to daje donekle uvid u odredjeni jezični sloj narodne grupe. To
naravno ne isključuje on autohtoni sloj u naši seli kade imamo još
zdrave korijene.
Za
budućnost je ali važno pod ki daljnji uvijeti (čuvarnica, predškolska
obuka, škola, Crikva, mediji, društva) će se moći razvijati jezik.
Uprav
to je i cilj ovoga seminara, t.j. da prvo vidimo kako nam izgledaju
fundamenti a da onda skupno sastavimo i jezičnu "nadgradnju".
mag.
Joško Vlašić
prvi predsjednik ZIGH-a
Situacija
u Gradišću
- BINTINGER
Kornelija: Čuvarnica i predškolska obuka
- MÜHLGASZNER
mag. Edita: Školstvo
- ČENAR
Jurica: Mediji (radio, TV)
- TYRAN
Petar: Štampa (knjige, novine)
- BLAZOVIĆ
p. dr. Augustin, STUBIĆ dr. Leo: Uloga Crikve u jezičnom pogledu
i crikvena štampa
- ČENAR-SCHUSTER
Agnjica: Hrvatska društva
Situacija
u Slovačkoj
- MAASZ
dr. Ive: Predškolska obuka i škola
- TAKACS
p. Ferdinand: Mediji i štampa
Situacija
u Ugarskoj
- BENČIĆ
Zlata: Čuvarnica, predškolska obuka i škola
- DUMOVIĆ
Štefan, farnik: Uloga Crikve u jezičnom pogledu i crikvena štampa
- BENČIĆ
Djurdjica: Mediji (radio, TV)
Situacija
u Beču
- KARALL
Eva: Čuvarnica i predškolska obuka
- STERN-PAUER
dr. Gerlinde: Škola
- NOVAK-KARALL
Gabriela: Mediji (radio, TV) i štampa (knjige, novine)
- PALKOVIĆ
mag. Franjo: Hrvatska društva
Sažetak
referatov prvoga dana
Naš
prvi seminar o gradišćanskohrvatskom jeziku u decembru 1994. ljeta
smo bili zamislili kot inventuru našega jezika u tri država u ki
živu Gradišćanski Hrvati. Zanimala nas je njegova zastupanost u
javnom žitku tih pokrajin, u crikvi, u predškolskoj i školskoj naobrazbi,
u društvi, u masovni mediji, a u daljnjem i jezični standard ki
se hasnuje na ti polji. ZIGH je izdjelao onda mapu s referati ki
su se držali na tom seminaru. Mislim, da je ipak potribno, da se
ovde u jako skraćenom obliku rezimiraju glavne ideje tih referatov,
da si na ti način predočimo katalog željov i zadać, ke smo si skupno
postavili. Ča naliže zastupanost našega jezika u pojedini krajina
smo iz referatov dostali dost živu sliku. Da se uvjeti na tom polju
poboljšaju, će biti predmet političnoga zalaganja svih hrvatskih
društav u spomenuti tri država, kot i Hrvatov u državni i crikveni
funkcija.
Kod
jezičnoga pitanja se je ponovno potvrdila potriboća postojanja gradišćanskohrvatskoga
književnoga jezika, koga ljudi u svi tri kraji akceptiraju kot svoj
način izražavanja, ča je naše sunarodnjake u zapadnoj Ugarskoj ganulo,
da opet zapeljaju u svoje škole gradišćanskohrvatski podučavni jezik,
preuzimajući u početku i naše udžbenike za hrvatski jezik. To je
sigurno važan korak u pravcu skupnih jezičnih rješenj, kot će to
biti i proširenje našega rječnika ugarskim stupcem. Predstavniki
medijev naglašavaju i priznavaju važnost i ulogu dvih sveskov gradišćanskohrvatskoga
rječnika pri normiranju leksičkoga bogatstva gradišćanskohrvatskoga
književnoga jezika, ali se ujedno i tužu na njegove granice, prigovarajući
mu s jedne strani, da preširoko dopušća hasnovanje lokalizmov i
provincijalizmov (i to predstavnik ORF-a). On od jezične komisije
potribuje, da mnogo jasnije odredi književno-jezične termine, dokle
su novinaru varijante opet dobro došle kot sredstvo stilskoga nijansiranja.
Predstavnik HN sa svoje strani prigovara rječniku, da donaša neke
riči, ke se samo minimalno razlikuju od standardnoga rječnika u
Hrvatskoj. Kot primjere nabraja "pogibel - pogibelj", "orgule -
orgulje" i da se tako stvaraju i prodibljuju po njegovom mišljenju
nepotribne razlike i dublete. Nadalje se pokazuje i na to, da rječnik
ne pokriva mnoge potriboće žurnalistov, ki su svaki dan konfrontirani
s novimi situacijami ke moraju jezično svladati. Na polju administracije
će biti sigurno od velike pomoći nimško - gradišćanskohrvatski rječnik
pravnoga, upravnoga i gospodarskoga jezika, ki će se - ufamo se
- vrijeda pojaviti. No, svi predstavniki medijev jednodušno potribuju
čim intenzivnije djelovanje Jezične komisije pri stvaranju i fiksiranju
neologizmov. Kot toga se je izrazila i kritika, da već puti ne stvaramo
prave neologizme, nego da se pretjesno naslanjamo na nimške predloške.
Kot primjer se daje nimški terminus tehnikus "Abwasserbeseitigungsanlage",
za ki se je u početku predložio opisni frazem "naprava za odstranjenje
otpadne vode", i koga je kasnije zaminio jednostavni i svim razumljivi
pojam "bistrilišće" odn. "čistilišće". No, o toj problematiki smo
čuli nezdavno na Slavističkom kongresu u Puli i obrnuto mišljenje,
kade je zadarski kroatist Mile Mamić, ki se bavi s hrvatskom pravnom
terminologijom, pokazao na granice univerbizacije i na nje nepreciznost;
kad se na primjer po uzoru na uhodjene izraze - kot su cestarina,
stanarina - stvoru pojmi kot psetarina (Hundesteuer). Netočni su
po Mamićevom mišljenju zbog toga, ar se iz njih ne vidi, je li se
u nji krije nimški pojam Steuer, Gebühr ili Abgabe. Spomenuo
je, kako mu se činu mnogo preciznijim opisna rješenja, ka se nalazu
u jur spomenutom nimško - gradišćanskohrvatskom rječniku pravnoga
i upravnoga jezika, ki rječnik mu - kako je rekao - i pomaže kod
stvaranja novih pravnih pojmov. A zvana toga si predstavite gradišćanski
izraz "kuckarina" ili "cuckarina" - ada patentna rješenja ćemo na
ovom polju teško najti.
Djelovanje
dvojezične glavne škole i gimnazije i spodobni plani bečanskih Hrvatov
otkrivaju jedno novo polje - polje leksikografije, i to stvaranje
i koordiniranje školske terminologije, da se i na ovom području
od samoga početka ne bi išlo različnimi puti i stazami. Ukoliko
su na Seminaru I tangirana jezična pitanja, su se ona odnašala na
rječnik. Uza to se je ali natuknuo i odnos prema standardnomu jeziku
u Hrvatskoj. Jurica Čenar je predložio, da se Jezična komisija poveže
i s jezikoslovci u Zagrebu, da se ne bi stvarali paralelno dva neologizmi
(ča sigurno ne bi bilo potribno) i tako umjetno povežavale razlike.
Petar Tyran potribuje, da se gradišćanskohrvatski standard dopelja
čim bliže hrvatskomu standardu na jugu, dokle se ne bi s vrimenom
obadva sasvim poklapali. Ta po sebi plemenita i hasnovita tendencija
se da relativno lako provoditi u rječniku. Teže je, ako uopće moguće,
prilagodjivanje na polju morfologije.
Pred
kratkim je izašla kratka hrvatska gramatika Mirka Berlakovića, ka
je uglavnom ograničena na morfologiju. U njoj predložena rješenja
- mislim - odgovaraju književno-jezičnoj praksi u Gradišću po Drugom
svitskom boju, iako su neka pitanja ostala otvorena. Da spomenem
samo gen. množine, do ke mjere moremo prepisati i preporučati kratke
oblike u ženskom i sridnjem rodu, kade preporučiti kratki genitiv
množine kod muških imenic, na primjer: misec, dan, lapat, stolac,
i kade na "-i": konji, voli, milijoni, ter dativ množine sridnjih
imenic. Zato smo Vas prosili da si pogledate gramatiku i da nam
javite sve primjedbe i dodatke. O problematiki morfologije kod normiranja
gradišćanskohrvatskoga jezika vidi referate drugoga seminara. Iz
Berlakovićeve gramatike je izostavna i sintaksa, u koj je uticaj
naših susjedskih jezikov ostavio najćutljivije slijede. Predavanja
ćedu nam sigurno biti od velike pomoći kod odredjivanja - ča su
gradišćanskohrvatske osebujnosti, ča ne odgovara duhu našega jezika,
a da o javni barbarizmi i ne govorim. Oni se u zadnjem času sve
već čuju. Spomenuo bi samo dva kod kih se meni osobno ježi koža:
"vjerovati na Boga" (iz nimškoga: an Gott glauben) ili "toga kod
nas ne da" (das gibtŐs nicht). Izlaganja jezikoslovcev ćedu nam
služiti kot važni putokazi, u kom smiru dalje razvijati i obogaćivati
naš jezik. Jako važno je, da se barem zna, kamo se kani pojti. Rukave
zasukat ćemo si ali morati sami. Malo človika spopadje strah kad
vidi kako je naša šakica skromna, ali ako se skupno damo na posao,
ćemo ipak ča-to moći postignuti.
mag.
Sučić Ivo
Referati drugoga dana
- univ.prof.
dr. KATIČIĆ Radoslav: "O sintaksi gradišćanskohrvatskoga jezika"
- univ.prof.
dr. NYOMÁRKAY István: "Neka pitanja u vezi s normiranjem
gradišćanskohrvatskoga jezika"
- univ.prof.
dr. TEŽAK Stjepan: "Morfološki problemi u normiranju gradišćanskohrvatskoga
jezika"
- univ.prof.
dr. NEWEKLOWSKY Gerhard: sažetak
Sažetak
referatov drugoga dana
Ovaj
znanstveni skup oko pitanja normiranja gradišćanskohrvatskog jezika
bio je vrlo zanimljiv, vrlo koristan i unatoč nekim neslaganjima,
mislim dosta plodan. Zasada naravno praktičnih rješenja za pojedina
pitanja nema. Ali mislim da smo ukazali na neke načelne probleme.
Uslušali smo tri vrlo zanimljiva predavanja. Prvo predavanje prof.
Katičića o sintaksi gradišćansko-hrvatskog jezika:
Na
početku je prof. Katičić rekao jednu vrlo važnu rečenicu "Nije čudo
što sintakse nema, što sintakse do sada nije bilo, jer se tu radi
o univerzalnim pojavama ljudskoga jezika". Ne smijemo izgubiti iz
vida da je sintaksa indoeuropskih jezika uopće dosta slična, dakle
da ovdje ne možemo ni očekivati previše razlika. Prof. Katičić je
uzeo odličnu knjigu prof. Hadrovicsa kao uzor za proučavanje. Glavni
zaključak jest taj da je sintaksa, koja se kod Hadrovicsa opisuje,
naprosto hrvatska, da tu u stvari nema suštinskih razlika. Tu je
naravno pitanje šta je norma. Ja se slažem sa Katičićevom definicijom
da je od prilike ovako "norma odredjuje ono što se očekuje". Norma
ili uzus ili praksa, je potrebna za medije, medije to očekuju. Norma
dakle odredjuje ono što se očekuje ali pojaviti se može više. Prof.
Katičić je govorio o nekim pojavama koje opisuje László
Hadrovics, na primjer o pitanju člana, o odredjenom ili neodredjenom
članu. Hrvatski jezik je jezik bez člana, za razliku od njemačkog
i madjarskoga, i to je ostalo, uglavnom. Tu i tamo ima pojava koje
podsjećuju na član, ali je hrvatski jezik ostao jezik bez člana.
Govorio je prof. Katičić takodjer o primjerima tipa "konac zeti,
mjesto najti, meštra igrati, muke vanstati" itd. To ima kod velikog
dijela Hrvata. Ovakvi primjeri postoje i kod Slovenaca, i to već
od početka slovenskog književnog jezika. Zatim je prof. Katičić
govorio o akuzativu protezanja u prostoru i vremenu "dalek kus zemlje
bižati" ili o akuzativu kao vremenska oznaka, onda o akuzativu cilja,
o dvostrukom akuzativu itd. Meni kao naučniku koji se naročito bavi
kontaktnom lingvistikom, za mene je jasno da se pojava gradišćanskohrvatskog
jezika ne smije promatrati kao izolirana pojava, nego se moraju
uzimati u obzir ona dva jezika s kojima je gradišćanskohrvatski
jezik stoljećima u kontaktu, a to su njemački i madjarski.
Ja
mislim da bi trebalo malo više pažnje posvetiti veznicima. Prof.
Katičić je kratko govorio o veznicima i ja to dajem kao nalog Vama,
da biste se Vi dalje bavili veznicima. Veznici se u gradišćanskohrvatskom
dosta razlikuju od standardnog jezika, i da se to bolje proučuje.
Ima dosta primjera doduše kod Hadrovicsa, ali ja mislim da bi trebalo
istražiti suvremenu praksu. Isto važi za prijedloge.
Kao
drugi referat čuli smo predavanje prof. Istvána Nyomárkaya
koji je istražio jezik jedne knjige i to jednog udžbenika povijesti
Károlya Huszára na madjarskom jeziku, a taj udžbenik
povijesti preveo je jedan cogrštofski farnik, župnik na hrvatski.
Nyomárkay usporedjuje madjarski original s hrvatskim prijevodom
i kaže da se može izvesti zaključak da je gradišćanskohrvatski jezik
bio već dosta standardiziran koncem 60-ih godina prošloga vijeka.
On pokušava to dokazati na osnovi nekoliko primjera od kojih su
najvažniji adverbi u funkciji prefiksa tipa "nutarzeti, skupaspasti,
sebidojti, biti se skroz (sich durchschlagen), vanudriti, vanukrasti
se" itd. A tu opet upozoravam na to da uzor može biti i madjarski
i njemački. Onda ukazuje na ustaljene veze i rekcije, kao što su
primjeri tipa "kruh jiskati, križ na se zeti, na dobro ubrnuti"
itd. Nyomárkay dokazuje da je hrvatski jezik u Gradišću donekle
već bio izgradjen u ono vrijeme indirektnim putem, jer prevodilac,
cogrštofski župnik, upotrebljava takve oblike i tamo gdje ih u madjarskom
originalu nema. Dakle, to je dokaz da su ovakvi kalkovi već bili
ustaljeni u tadašnjem hrvatskom jeziku. On upotrebljava ovakve primjere
za plastičnije izražavanje. Korijene treba tražiti u prošlosti,
znači još ranije, preuzimani su ovakvi kalkovi već ranije. Ja bih
dodao da su neke od njih sigurno Hrvati već donijeli iz stare domovine
i da su bar neki od tih kalkova već tada u 16. stoljeću postojali.
Jer ako pogledate Habdelićev rječnik, tamo ćete naći dobar dio onih
primjera.
Kao
treći referat smo slušali referat o morfologiji prof. Težaka. Na
početku je gosp. Težak ukazao na veze gradišćanskohrvatskog jezika
s ozaljskim govorima - to su njegovi zavičajni govori - na jezik
Frankopana i Zrinskoga. Kaže da su prilike bile drukčije, da je
onaj jezik mogao ostati i danas standard Hrvata. Ja sam malo ranije
u diskusiji rekao da se morfologija malo razlikuje u pisanom jeziku
ali se dosta razlikuje u govorenom jeziku. Morfologija je povezana
s fonetikom. Ja bih podupro onu tvrdnju, dao sam primjere malo ranije.
Slojevi o kojima se radi jesu čakavski, kajkavski prije 16. stoljeća.
Moramo računati s time da je kajkavski utjecao na čakavski već u
staroj domovini i ja bih rekao da je kajkavski nekada bio u neposrednom
dodiru, susjedstvu Gradišćanskih Hrvata. Onda je postojala veza
s Prekomurjem, ukazao je prof. Težak na riječ "oblok", medjutim
"oblok" ima i kod Habdelića, a "oblok" je madjarska riječ, dakle
ta riječ je mogla biti kasnije preuzeta; onda i na štokavski sloj.
Onda
nabrojio je prof. Težak neke probleme u vezi s pojedinim padežima,
recimo genitiv množine "-ov" ili ne, ili bez nastavka. Naravno bilo
je govora o nastavcima dativa, instrumentala i lokativa množine.
U lokativu množine je današnja praksa, ovo ja dodajem, da se izostavlja
nekadašnji "-h", dakle pišemo "o konji" a ne "o konjih", "o žena"
a ne "o ženah". Medjutim ovdje postoji jedna nedosljednost u praksi
koja mi se ne svidja, naime piše se "-h" u nastavku u genitivu množine
pridjeva "lipih" ali s druge strane se piše bez "-h" "pri žena"
mjesto "pri ženah". O pojedinostima ovdje ne treba govoriti. Ja
bih istaknuo samo dva načela, s kojima se slažem. To je načelo:
približiti se književnom jeziku s jedne strane a s druge strane
približiti se govorima, uvijek uz ogradu koliko je to moguće, pri
čemu treba imati u vidu efikasnost.
univ.
prof. dr. NEWEKLOWSKY Gerhard |
