Gramatička pitanja

• akcenat
• supin
• broji
• vrimenska oznaka
• prijedlogi
• instrumental

Akcenat

Prof. Težak je rekao dvije stvari koje su jako važne. Kaže: "U morfologiji ja imam najmanje posla." A s druge strane kaže: "Morfologija je povezana s fonetikom." I jedno i drugo je tako. U morfologiji se ima najmanje posla zbog toga što se opisuje morfologija pisanih izvora. Rečenicu "Morfologija je povezana s fonetikom" treba shvatiti vrlo ozbiljno, jer fonetika mnogo toga u morfologiji odredjuje o čemu iz pisanih izvora ne saznajemo ništa, a čak ni s ove hrvatske gramatike Berlakovića ne saznajemo ništa. Tu mislim u prvom redu na akcenat. Nije svejedno, da li kažemo u gradišćanskohrvatskom "lapat" ili "lapat". Jedno je prvi padež jednine a drugo je genitiv množine, "jedan lapat", a "čuda lapat" ili "rubac" i "rubac". Kod pridjeva razlike su dosta izrazite, ima jako mnogo pridjeva koji se razlikuju upravo prema akcenatskim tipovima. Mislim na primjere kao što su "jedna lipa divojka" prema "ta lipa divojka" - to je razlika samo intonacije. Ili prema mjestu naglaska, imate "tanak, tanka, tanko" ali odredjeni oblik je "tanki, tanka, tanko" itd.

Ako posmatramo neki govor kao što je stinjački, onda su te razlike još izrazitije. Na Stinjaki se kaže "lapat - edun lapat" (jedan lapat), a čuda "lapat". To znači da u usmenoj realizaciji govora ima puno razlika, koje se u pismenim tekstovima uopće ne izražavaju. Tu bi trebalo nešto malo razmisliti o tome, da li će se u gradišćanskohrvatskom standardizirati neki akcenat ili ne. U većini govora je to tako kao što sam to sada izgovorio, a to isto važi za susjedna područja u Madjarskoj. Medjutim kad idemo dalje prema jugu akcentuacija je drukčija, situacija se razlikuje. Ako promatramo akcenat Narde ili drugih sela u Austriji, Čajte, Čembe, Vincjeta itd. onda je akcenat drukčiji. Tamo nema one razlike "lapat - lapat", nego će tamo biti "lapat, lapta, lapti", i onda "laptov". Ja koji nisam Hrvat nego koji prosmatra ovo sa strane, preporučujem da se uzme onaj akcenat koji prevladava u sjevernom i srednjem Gradišću i koji je donekle homogen, a u južnom Gradišću se razlikuje dosta.

Supin

Rečeno je, da nema supina. Ali ga ima bar kod jedne riječi "spati", ja ću "spat", ali "pojdem spat"; "spat - spat", ili na Stinjaki "hoću spat" znači "idem spat" - to je zadnji ostatak diferencijacije.

Broji

Spomenuti su brojevi, zbirni brojevi tipa "dvimi - dvime, petimi - petime, stovimi - stovime", to je prema madjarskom uzoru i ja mislim da to treba svakako čuvati. Bila bi šteta da se to izgubi, meni se baš jako svidja. Ali to naravno ne igra odlučujuću ulogu.

Vrimenska oznaka

Prof. Katičić je rekao da norma odredjuje ono što se očekuje, - ja se s tim potpuno slažem. Medju primjerima koje je naveo ima dosta primjera koji su slični ili u njemačkom književnom jeziku ili u njemačkim govorima. Dakle "dalek kus zemlje bižati - ein Stück Weges gehen, laufen" - to je u njemačkom sasvim normalno. Vremenska oznaka je u madjarskom slična "još ovu uru moramo sve ostaviti - diese Stunde muß ich noch alles zurücklassen; ča pak jimamo činiti? - was haben wir zu tun?". "Ako mu se pripeti umriti" - u njemačkom nema doslovnog prijevoda, ali ja mislim da se ovo možda odredjuje prema dekliniranom infinitivu "wenn es zum Sterben kommt". "Vidio je duše va pakal padati - er sah die Seelen in die Hölle fallen". Većina primjera ima i u njemačkom književnom, a nekih ima i u njemačkim govorima. Na primjer akuzativ kretanja "idem Trajštof - ich fahre Trausdorf" to se može u njemačkim govorima bez daljnjega čuti. I kad poslušate u bečkom U-Bahnu, onde se kaže "der Zug fährt Hütteldorf" - što može biti telegramski stil.

Ja bih dodao jedan primjer, koji mi se čini jako važan i kojeg - koliko znam - u Hrvatskoj nema. To je ovaj tip "mi smo tili dojt" - u smislu: uobičavali smo dolaziti. Ili u južnom Gradišću se kaže "mi smo mogli dojt", - to znači da je to učestalo.

Prijedlogi

Prijedlozi se dosta razlikuju. Treba razmisliti da li treba uvesti neke prijedloge kojih u gradišćanskohrvatskom nema, ili ne. Na primjer nema prijedloga "o": kao "govoriti o nečemu". Upotrebljava se "prik" ili "od". "Od toga" se upotrebljava i u Hrvatskoj. Ako se upotreba "od" u tom smislu slaže, zašto bismo onda uveli prijedlog "o", koji je sasvim, potpuno tudji. Prijedlog "osim" ne postoji, nego je to "zvana". "Zvana toga" postoji i u Hrvatskoj, ali jako marginalno. Meni se svidja upotreba prijedloga "med" u značenju za vrijeme - "med bojem - za vrijeme rata" (u slovenskom je kao u gradišćanskohrvatskom).

Instrumental

Kod čitanja Berlakovićeve gramatike opazio sam da nema nekih oblika, koji u živom govoru postoje, na primjer: instrumental jednine ženskog roda na "-u": "zis ženu" mjesto "sa ženom". Ja mislim da bi se ova varijanta mogla dopustiti, jer je ona dosta prostranjena. A isto tako mislim da bi u lokativu jednine muških i srednjih imenica mogli dopustiti nastavak "-i", ne samo "u Beču", nego i "u Beči".