Hrvatski profesori na Bečkoj slavistiki

Četiri hrvatski profesori

Ako se pogleda na imena predstojnikov Bečke slavistike u ovih 150 ljet (Miklošić, Jagić, Rešetar, Trubetzkoy, Jagoditsch, Liewehr, Hamm, Katičić) more nas Hrvate posebno gizdavim činiti činjenica, da su četiri profesori bili Hrvati. To su

• Vatroslav Jagić (1838.-1923.)
• Milan Rešetar (1860.-1942.)
• Josip Hamm (1905.-1986.)
• Radoslav Katičić (rodj. 1930)

Iz ovoga razloga je bio 22. ožujka/marca 1999. i znanstveni skup "Hrvatski profesori na Bečkoj slavistiki", koga su priredili veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beču i Hrvatski povijesni institut u Beču a "domaćica" i glavna organizatorica ka je imala ideju da se priredi ov znanstveni skup ili simpozij, je bila gospodja Truda Stamać, kulturni ataše na Hrvatskom veleposlanstvu u Beču. Skup se je održao u svečanoj dvorani Stare burze u samom centru grada i u ovom prelipom okviru su se gosti dobro ćutili.

Važnost Bečke slavistike u svitu

Po pozdravni riči i otvaranju dr. Ivana Ilića, veleposlanika RH u Beču i pozdravnih riči sveuč. prof. dr. Heinza Miklasa, predstojnika Instituta za slavistiku u Beču, uvodni govor je držao dr. Jerko Matoš, iz Hrvatskoga povijesnoga instituta u Beču. Prikazao je osnivanje Instituta i važnost Bečke slavistike u svitu i razložio ulogu i ugled Hrvatov na Slavistiki.

Čuda poznatih ljudi iz Hrvatske je studiralo u Beču, glavnom gradu Austro-Ugarske monarhije. Velik broj njih je ostao i po studiju u Beču, kade su djelali u državnoj službi. Med drugim su na primjer prevadjali zakone na hrvatski, jer ne smimo zabiti da je većjezična monarhija i te kako tribala ljude ki su znali slavenske jezike (dandanas se opet vidi slična paralela u Austriji i uopće u Europskoj uniji).

Četiri referati o četiri profesori

Po ovom su slijedila predavanja vrsnih sveučilišnih profesorov iz Zagreba i Zadra. Svaki od njih je kratko predstavio jednoga od odzgor spomenutih hrvatskih profesorov, prikazao njegove zasluge i znanstveno djelo. A pregled djelovanja svakoga predavača opet, je dala sveuč. lektorica mr. Zorka Kinda-Berlaković.

Tako je prof. dr. Dalibor Brozović govorio o Vatroslavu Jagiću, prof. dr. Josip Lisac o Milanu Rešetaru, prof. dr. Anica Nazor o Josipu Hammu a prof. dr. Mislav Ježić i prof. Josip Bratulić su govorili o Radoslavu Katičiću. Po svakom predavanju je bilo i dost vrimena za diskusiju u ku su se uključili uz profesora Katičića i brojni slušači. Znanstveni skup je durao cijeli dan, tako da su svi nazočni uistinu puno toga čuli i doznali pak su si tako mogli stvoriti dobar kip o ovi četiri osoba i vrimenu u kom su djelovali i još djeluju.

Ježić i Bratulić o Radoslavu Katičiću

Teško prikazati njegovo djelovanje na svi područji jer je toliko objavio npr.:

• doprinose iz klasične (grčke) i bizantinske filologije
• prinose iz balkanskih jezikov u starini
• prinose iz indoeuropeistike
• poredbeno jezikoslovlje
• staroindijska, staroiranska filologija
• jezikoslovna teorija i primjena na konkretnoj jezičnoj gradji iz hrvatske kjiževnosti
• prinose iz područja slavistike, posebno kroatistike.

Dalibor Brozović: jezikoslovac, od 1956. ljeta najprije kao asistent a kašnje pak kao sveuč. prof. u Zadru, a 1990. ljeta dojde u Predsjedničtvo RH u Zagreb, da bi 1991. ljeta preuzeo peljačtvo Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krleža". Redoviti je član HAZU i MANU. Član je uredničtva Europskoga i Općeslavenskoga lingvističkoga atlasa.Kao gost profesor je predavao i na stranjski sveučilišći, kao npr. u Michiganu i Regensburgu. On je sudjelivao pri brojni lingvistički, slavistički i kroatistički skupi u zemlji i inozemstvu.

U Brozovićevom jezikoslovnom djelovanju se jasno vidu tri smjeri: općelingvistički, poredbenoslavistički i kroatistički.Posebno su važni njegovi doprinosi hrvatskoj dijalektologiji i fonologiji (Fonologija hrvatskoga književnoga jezika 1991.) i standardologiji. Već od trideset ljet je Brozović aktivan sudionik svih zbivanj oko hrvatskoga jezika i u vezi s njim. U Beču je govorio o Jagiću:

Vatroslav Jagić od 1908. redoviti profesor

"Vatroslav Jagić je studirao klasičnu filologiju u Zagrebu, promovirao u Leipzigu, počasni je doktor slavenske filologije petrogradskoga Sveučilišća, djeluje na Sveučilišću u Berlinu, od 1908. ljeta redoviti profesor u Beču.

Jagićeva je velika zasluga bila u razjašnjavanju pitanja porijekla staroslavenskoga jezika. "Zur Entstehungsgeschichte der kirchenslawischen Sprache" (1900.) kade on govori o makedonskoj teoriji ku danas prihvaćaju uskoro svi slavisti. Jako je svestran, piše brojne monografije i opširno znanstveno djelovanje, 1886. osnuje Seminar za slavensku filologiju. Posebno zapažena su njegova izdanja najstarijih slavenskih jezičnih spomenikov.

Josip Lisac je od 1978. ljeta asistent u Zadru, od 1997. ljeta redoviti profesor u Zadru. Predava dijalektologiju i Povijest hrvatskoga jezika. Habilitirao se je s disertacijom iz kajkavskoga dijalekta, a proučava i čakavski dijalekt (tako i govore Hrvatov u Gradišću, Slovačkoj i Ugarskoj). Do sada je jako puno napisao i proučavao, a važnija djela su mu:

Hrvatski jezik i njegovi proučavatelji (zbirka studijov, Split 1994.);
Hrvatski dijalekti i jezična povijest (Zagreb 1998.);
Hrvatska drama do narodnog preporoda (skupa sa S. P. Novakom, Split 1984.);

Milan Rešetar, Jagićev student

Lisac je govorio o Milanu Rešetaru, Jagićevom studentu, kašnje profesor za južnu slavistiku u Beču. Najveć se je bavio južnoslavenskom dijaletologijom, osobito čakavskim dijalektom i naglaskom. Izdaje djela starih dubrovačkih književnikov.

Anica Nazor je na početku svoje karijere bila asistentica u Zadru, a od 1962. ljeta je ravnateljica Staroslavenskoga Instituta u Zagrebu. Redoviti je član HAZU. Nje područje su tekstologija i kritička izdanja glagoljaških rukopisov i tiskopisov.

Jedna je od autoric kritičkoga izdanje teksta "Misala Hrvoje Vukčića Hrvatinića", jednoga od najlipše iluminiranih glagoljaških rukopisov iz 15. stoljeća. Urednica je časopisa Slovo. Ona je govorila o Josipu Hammu (1905.-1988.).

Josip Hamm

Najprije je Hamm bio profesor za staroslavenski jezik na Zagrebačkom sveučilišću. Jedan je od osnivačev Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, urednik Slova (novine ovoga instituta), profesor u Beču 1960.-77. kade se i dalje bavi staroslavenskim jezikom. Napisao je knjigu za studente "Staroslavenski jezik" po koj se je sadašnja aktivna generacija studirala.

Mislav Ježić je indolog i filolog, završio je studij indologije i filologije pak i studij opće lingvistike i grčkoga jezika u Zagrebu. Habilitirao se je 1983. ljeta. Od 1992. ljeta je izvanredni profesor Indologije na Sveučilišću u Zagrebu.

Dao je priloge proučavanju vedov i stare indijske epike a bavio se je i indijskom filozofijom i usporedio ju je s arhajskom grčkom. Član suradnik je HAZU i predsjednik Paneuropske unije za Hrvatsku. Uz ostalo je izdao "Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske" 1998.

Josip Bratulić je filolog, povjesničar književnosti, umjetnosti i kulture. Od 1977. asistent, od 1987. sveuč. prof. u Zagrebu pri Katedri za stariju hrvatsku književnost. Član HAZU.

Posebno se ističe kao istraživač slavenskoga književnojezičnoga sridnjega vijeka (Šitija Konstantina, Ćirila i Metoda i ostala vrela 1985.) i hrvatske književnosti do preporoda (sastavio je sintetički pregled hrvatske poezije sridnjega vijeka, Dometi 1978). Istraživa hrvatsko glagoljaštvo, najveć u Istri ali i druge osobitosti hrvatske književnosti i kulture. On je npr. jedan od inicijatorov Aleje glagoljaša (od Roča do Huma u Istri).

Hrvatske novine 2. 4. 1999.

Svetačna akademija povodom emeritiranja sveuč. prof. Katičića