Članak
o referatu, koga je držao akademik Nikola Benčić 30. januara 1994.
u napomenutom selu
Naseljenje
Uzlopa je značajno zbog već uzrokov. Jedan uzrok je ta, da selo, kot
jedino u željezanskom kotaru nosi slavensko ime. Dali su mu je Panonski
Slavi. U 6. stoljeću su ovomu selu dali staroslavenski naziv »Stl(u)p(u)«,
ada Stup. 1300. ljeta nahadjamo pak ime Zazlup, a 1641. ljeta po prvi
put Vzlop. Za Panonskimi Slavi su došli pak Bajuvari u ovo selo.
U
urbaru željezanskom se more viditi, da početkom 16. stoljeća u Uzlopu
ni nije bilo stanovničtva. Dijelom je bilo protirano, mrtvo, a dijelom
se je iselilo u Ruštu, Željezno.
Jur
1515. ljeta prva hrvatska imena
U
Željezanskoj gospošćini se jur 1515. ljeta javljaju prva hrvatska
imena. A iz urbara iz ljeta 1527. znamo, da je u Uzlopu jur bilo 13
hrvatskih familijov. Svega skupa ih je bilo 36. Četvrdeset ljet kašnje
je u Uzlopu stanovalo 67 familijov, a od tih je bila 61 s hrvatskim
imenom.
Akademik
Benčić je pri svojem predavanju u uzlopskom Domu kulture poništio
teoriju, da su Gradišćanski Hrvati bižali pred Turki i da su došli
stoprv po turski boji 1529. i 1532. u kraje, kade danas živu. Benčić
je priznao da su Turki bili jedan od uzrokov za seljenje Hrvatov iz
Slavonije ili iz trokuta Una, Kupa, Sava prema sjeveru. Ali Hrvati
da su organizirano išli na put. Po spoznanji Zemaljskoga arhiva (dr.
Prickler i dr. Tobler) su vlastelini – ki su imali imanja u Hrvatskoj
i u današnjem Gradišću ili su imali kakovu drugu vezu – u maju
dali zbubnjati, da se opet pripravlja „trek". Po Velikoj maši
(15. augusta), kad je bilo lipo suho i žito požanjeno je pak krenula
kolona prema sjeveru. Iseljenike su sprohadjali panduri, da branu
Hrvate pred takozvanimi martolozi, banditi ki su htili napadati iseljenike
i im sve ukrasti ili je poubijati.
Posebni
most prik Drave
Pokidob
onu dob još nije bilo cestov su si iseljeniki morali dijelom stoprv
isići put, a za nje su postavili još i posebni most, ar potoki, kot
na peldu Drava, su mogli biti kilometar i već široki. Na putu su bili
šest do osam tajedan. Da se je čuda ljudi odazvalo tim pozivom za
seljenje se more viditi i iz činjenice, da su se hrvatski staleži
i plemići potužili kod cesara Karola, neka prepovi iseljenje. Ali
ta prepovid ništa nije hasnila. Stoprv oko 1570. je prestalo iseljivanje.
Jedino Vlahi, u seli oko Bandola, su se vjerojatno doselili stoprv
kašnje.
Doseljeniki,
a tako i oni ki su došli u Uzlop, su u raspušćanom, ispražnjenom selu
našli dosta zapušćanih ognjišćev, kade su si oni postavili svoje stane.
Zapušćano stanje da je bilo tako vlažno i u dezolatnom stanju, da
su si htili nabiti nove stane. Zbog toga doseljeniki na početku nisu
tribali plaćati ni porcije, daće. Dr. Benčić je to oslobodjenje prispodobio
današnjemu zemaljskomu podupiranju pri gradnji, kad se isto plaća
manje poreza, ako človik gradi. Pokidob je Uzlop bogato selo, misli
Benčić, da doseljeniki u Uzlop otprilike dva do najduglje pet ljet
nisu tribali plaćati procije. 1563. ljeta su u Uzlopu stali 54 stani,
a 100 ljet kašnje ih je jur bilo 112.
Privileg
za doseljenike
Hrvati
su pri doseljenju dostali i privileg, da si sami moru zibrati svojega
farnika. Prvi poznati hrvatski farnik Uzlopa je Gregor Nabinić, ki
je spomenut 1570. ljeta. 1582. ljeta pretpostavnost kani Uzlopu dodiliti
dobroga prodikača dr. Vincenca Adronitiusa. Ali Uzlopci se pozovu
na svoje pravo i sami iziberu svojega farnika, iako im je to pravo
oduzeo arhidjakon Glöckl.
1594.
ljeta je Hans Barilić, došao za provizora Uzlop se obratio cesaru,
neka mu dodili uzlopsku faru. Barilićevoga prethodnika su si Uzlopci
još bili izabrali, a kašnje su ga i spudili. Vizitatori su 1597. ljeta
morali ustanoviti, da je farnik od Jurjeve početo projden.
Povijest
doseljenja Hrvatov u druga sela je sliča povijesti doseljenja u Uzlop.
Mozaik kip o povijesti Gradišćanskih Hrvatov nastaje sve potpuniji,
iako se u njega moraju još uložiti mnogi kamenčići. (j.č.) |
