Općenito
je poznato da zajednica Gradišćanskih Hrvata nastaje u vrijeme velikih
migracijskih valova uzrokovanih turskim osvajanjima koja su imala
katastrofalne posljedice za tadašnju Hrvatsku. Početkom šesnaestoga
stoljeća Hrvati su u manjim grupama počeli bježati prema sjeveru,
tražeći sigurnost i utočište pred Turcima koji su predstavljali
trajnu pogibelj, harajući i unistavajući sve ono do čega su mogli
doprijeti u svojim silovitim naletima.
Zapis
popa Martinca iz 1493. ljeta
U
potresnom zapisu popa Martinca iz 1493. godine piše da Turci "nalegoše
na jazik hrvatski" i pritom "robljahu vse zemlje hrvatske i slovinske
od Save i Drave daze do Gore Zaprte, vse ze dezele kranjske daze
do mora robeće i harajuće i domi božje paleče ognjem i oltari gospodnje
razdrušujuće, prestarih ze izbijajuće uružijem, junoti ze, devi
i vdovi, daze i kvekajućija ceda, plk božji peljajuće v tuze usilija
svezani suci železom na prodajući je na tržišćih svojih jakoze skotu
običaj jest".(1) Prirodno je da
su stanovnici ratom zahvaćenih područja morali u velikom broju napustati
svoja ognjišta i bježati prema sjeveru.
Prebjegla
trećina narodne populacije
Pretpostavlja
se da je tijekom tih velikih seoba preko Drave i Mure s hrvatskoga
područja prebjegla trećina cjelokupne narodne populacije.(2) Madjarski su veleposjednici, uvidjevši višestruku
korist preseljavanja novopridošlih stanovnika kao feudalnih podanika
na svoje posjede, započeli ubrzo s organiziranjem velikih grupa
koje su kasnije raseljene i raspršene na širem podunavskom prostoru,
od Gradišća i Donje Austrije, preko Moravske i Slovačke, do Zapadne
Madjarske.(3) Prve veće skupine
Hrvata doselile su se u Gradišće tridesetih godina šesnaestoga stoljeća
na području gospostije Novi Grad (Güssing) a nakon toga uslijedit
će kolonizacija ostalih krajeva.(4) Nažalost,
o zemljopisnom porijeklu gradišćanskih Hrvata znade se još uvijek
malo, iako na temelju nekih jezičnih osobina možemo postaviti općenitu
hipotezu o njihovu prvotnom zavičaju u staroj domovini.
Naseljeniki
- seljaci
Najveći
dio naseljenika pripadao je poljodjelskom staležu tako da seljačko
stanovništvo postaje dominantnim društvenim slojem, dok niže plemstvo
predstavlja sasvim malobrojnu skupinu unutar cjelokupne zajednice.
U južnome Gradišću nekada su posebnu grupu sačinjavali takozvani
Vlahi, koji su pripadali slobodnjacima (libertini) i nisu bili smatrani
kmetovima na gospostijskoj zemlji.(5)
Irvin
Lukežić u knjigi
Proza
u gradišćanskih Hrvata
Podrubak
(1)
Hrvatska književnost srednjeg vijeka, Pet stoljeća hrvatske književnosti
knj. l; Zora/Matica hrvatska, Zagreb 1969. str. 82-84. (<)
(2)
A. Soritsch, Heirat und Migration bei burgenländischen Kroaten.
Litera Universitätsverlag, Wien 1987. str. 254-255. Prema nekim
procjenama bilo je tu izmedju 100.000 do 150.000 ljudi. (<)
(3)
Klasična studija o naseljavanju Hrvata u današnjem Gradišću je knjiga
Josefa Breua, Die Kroatensiedlung im Burgenland und den anschließenden
Gebieten, Verlag Franz Deuticke, Wien 1970 Glavni su organizatori
preseljavanja bile velikaške obitelji koje su tijekom turskih ratova
stekle veliku vlast i ugled (Batthyány, Erdödy, Nádasdy,
Niczky, Kanizsai i Zrinski). Većina njihovih posjeda prelazi kasnije
u ruke obitelji Esterházy. Usp. F. Tobler, Primarni izvori
za povijest Gradišćanskih Hrvata u austrijskim arhivima, bibliotekama
i muzejima, Kroz povijest Gradišćanskih Hrvata, Sveučiliste u Zagrebu
Institut za hrvatsku povijest, Zagreb 1977. str. 51-52. No, čini
se da je bježanje tek jedan od mogućih povoda preseljavanja a stvarne
uzroke valja tražiti u feudalnim društvenim interesima. (<)
(4)
"Potpuno je očevidno da prvo veliko naseljavanje gospodarstva u
zapadnoj Ugarskoj pada zaista u vrime tridesetih ljet 16. stoljeća,
a ne stopr posle sredine i u zadnjim desetljećima toga stoljeća.
Očevidno je da je glavni kraj iseljavanja do polovice 16. stoljeća
bio prostor Slavonije, a u Hrvatskoj kraj Frankopanskih imanja u
Liki, kraj od Modruše do Kupe, dokle su od sredine 16. stoljeća,
osebujno posle preloma granice na rijeki Uni padom najjačega potpora
grada Kostajnice ljeta 1556, glavni prostori iseljavanja hrvatskoga
stanovničtva bili krajevi izmedju Une, Save i Kupe. S tim se točno
poklapa vrime konačnog zauzimanja onih krajev od Turkov." Usp. Stinjaki
povijest i jerbinstvo / Stinatz Geschichte und Erbe, Hsg. Franz
Grandits, Stinatz 1990. str. 26; R. Hajszan, Die Kroaten der Herrschaft
Güssing. Ansiedlung Herkunft Sprache. Litteras-Verlag Wien.
Güttenbach/Pinkovac 1991. i dr. (<)
(5)
B. Schreiner, Das Schiksal der Burgenländischen Kroaten durch
450 Jahre / Sudbina Gradišćanskih Hrvatov kroz 450 ljet, Željezno
1984. str. 258; M. Ujević, nav. dj. str. 26; M. Meršić ml. Naši
hrvatski plemići, Kalendar Gradišće 1977. str. 43-50; H. Prickler,
Gradišćanski Vlahi i njihove privilegije, Kalendar Gradišće 1985.
str. 70-75; S. Tornow, Die Herkunft der kroatischen Vlahen des südlichen
Burgenlands, Veröffentlichungen der Abteilung für slavische
Sprachen und Literaturen des Osteuropa-Instituts (Slavisches Seminar)
an der freien Universität Berlin, Bd. 39, Berlin 1971. str.
11-21, 26-27, 269-274; F. Tobler, Načeli gospodarstvenoga i socijalnoga
razvitka južnogradišćanskih Hrvatov (1550.-1850.), Bauerntum und
Kirche bei den südburgenländischen Kroaten / Seljačtvo
i crikva kod južnogradišćanskih Hrvatov, Litera Universitäts
Verlag, Güttenbach/Pinkovac 1990. str. 103-107. O Vlahima se
govori i kasnije, u odjeljku "Slobodnjaci i plemići". (<) |
