Referati Ive Sučića i Nikole Benčića pri prezentaciji knjige 03.07.2015. Cijena: € 24,-
Dodatne napomene k hižnim imenam
Sastavnice hižnih imen u drugom svesku su naravno iste kot i u prvom, bilo to njevo porijeklo, bio to način tvorbe sa svimi mogućimi odstupanji. Zato bi kanili prilikom predstavljanja drugoga dijela našega djela skrenuti pažnju na neke aspekte, kih smo se pri prezentaciji 1. sveska dotaknuli samo usput ili samo marginalno.
Na početku triba reći nekoliko riči o praksi, ka je vjerojatno jače zastupljena u južnom Gradišću, a to, da postoji za jedan ter isti stan po nekoliko hižnih imen. U knjigi smo odvojili ta imena jedno od drugoga i donašamo je pojedinačno po njevom alfabetskom redu, dodavajući zvećega u napomena postojanje varijantov. Diljenje vršimo zbog bolje preglednosti i jasnijega tumačenja postanka pojedinih nazivov. Takovo dvojno ili trojno označivanje stanov je nastalo morebit u želji, da se točnije odredi npr., ki šnajder ili sabov je mišljen. No čini mi se, da se to ne prakticira samo zbog točnijega odredjivanja, nego da je većputi jednomu hižnomu imenu dodan nadimak i s malo porugljivom namjerom. U većem broju hižnih imen se skriva znamda i želja, da se prikaže povijesni tijek hiže, a moguće je, da je u kom-tom slučaju u pitanju i dvojšćina ili trojšćina. Brojne potvrde za to različno imenovanje i za spomenute cilje takovoga postupanja moremo najti med drugim u obadvi Narda (Velikoj i Maloj), kade se ta osebina pojavlja skoro u svakom drugom ili tretom stanu, npr.:
Šujsterovi – Biškupljevi, stvoreni po gospodarovom zvanju i po njegovoj izreki „bočkore ću pobermat“. Dodatno ime pomaže i pri razlikovanju od drugih Šujsterovih – Gerenčerovih, stvorenih po zvanju i prezimenu gospodara ili od tretih, Šujsterovih – Malvininih, stvorenih po gospodarevom zvanju i po imenu njegove hižne družice Malvine.
Jandrini – Emičini – Gečekovi: Po imenu prvoga posjednika Jandri Čerčiću,
po kćeri Emici, ka je ostala na stanu i bila seoska baba, i konačno po Geicsek Istvánu. Danas je na stanu Szabó Éva. Ovde sigurno nije bilo u pitanju razlikovanje od istoimenih druhih stanov, ar takovih nije u selu.
Horšini – Šeniovi – Denešovi: Po imenu Orša (uz dodatak početnoga h) ili po prezimenu Horsch, po prezimenu Schön i konačno po ug. imenu Dénes. Bila je nekada dvojšćina.
Na svaki način ćutili smo se prisiljenji, da u interesu alfabetskoga prikazivanja hižnih imen sve te varijante nabrojimo posebno.
Kade zvećega pridjevski dodatki kažu, u kom dijelu stana ili sela su nositelji hižnih imen stanovali, zahadjali smo s njimi na različne načine. Ili smo je ostavili uz ime ili smo je spomenuli u napomena, npr.:
Katulini: Po ug. obliku Katalin za Katarinu. Jednoč s dodatkok «va seli» jednoč «va Brkavi» (Frakanava)
Katini: Po umanjenici Kate za Katarinu. U selu se razlikuju Veliki i Mali Katini. (Prisika)
Dolnji Bazlikini: Po odredjenju mjesta stanovanja i po nadimku Bazlika za nositeljicu prezimena Bazli, Bászli, Baszli (Podgorje)
Gornji Bazlikini: Po odredjenju mjesta stanovanja i Bazlikini (Podgorje)
Neki prijatelj mi je prigovorio, da Ive, Tome, Pave i spodobno kod nas nisu umanjenice ili uvećanice, nego neutralni obliki krsnih imen.
Mi Hrvati u Gradišću nismo imali nikad mogućnost razviti jedinstvenu terminologiju, a tako ni službene oblike naših krsnih imen, ar je uprava bila ili u ugarski ili u nimški ruka. Samo u crikveni teksti i obredi se odražavaju do neke mjere takovi općepriznati obliki. Zato u crikvi nije govora o svetom Ivi, Pavi, Joži odn. svetoj Bari, Kati, Magdi, Mari, Rezi itd., nego o svetom Ivanu (koga kod nas Poljancev ili Hati nećemo strefiti na cesti, nego samo u u crikvi), Pavlu, Jožefu odn. o svetoj Barbari, Katarini, Magdaleni, Mariji, Tereziji itd. Jedino Luka i Marko su ujedno i neutralni i službeni obliki, malo složenija je situacija kod Jandre, Tome i Mate, kade se čudaputi pojavljaju ili starji obliki po ugarskom uzoru ili noviji, preuzeti s juga, kot Andrija, Matija, Toma (uz ug. Tomaša) [v. Sveci u crikvenom ljetu ili kalendarijum u Kalendaru Gradišće.]
Točno razlikovanje med umanjenicami i uvećanicami nije zizma jednostavno pitanje, ar svako odstupanje od neutralne službene forme sadržava neki emocionalni stav prema peršoni, koj se obraćamo, pak bi svaki takov oblik mogao biti umanjenica, ako je hasnovan od milja ili barem sa simpatijom prema oslovljenomu. No s druge strani ne moru biti obliki kot Jurica, Ivac, Ivko, Joškac i sp. uvećanice. Ne smimo podleći krivoj predstavi, proglašavajući neke oblike od miline uvećanicami samo zato, ar su mnogo duži od ishodnoga imena. Sigurno se nisu naši stari nagibali prik zipkic, da bi od miline svojim malim govorili moja mala Bare, Kate, Mare odn. moj dragi Jure, Grgo, Jive itd., samo zato, ar su kraći od Barice, Katice, Marice, Jurice, Grgaca, Ivaca itd.
No to pitanje ne čini mi se tako centralnim. Važno je, da se pokaže na odgovarajuće ishodne oblike i da dojde do izražaja bogata mašta naših ljudi pri tvorbi najrazličitijih umanjenic i koč-toč uvećanic, tako je i prvo hižno ime 2. sveska Ančičini u Pajngrtu najvjerojatnije nastalo od umanjenice Ančica za Anu. Manje vjerojatnim čini mi se kot ishodni oblik prezime Ančić, ar bi onda sudeći po analogni slučaji imali oblik Ančićovi: Ančićovi
Ovde bi mogli odmah spomenuti i činjenicu, da se većputi neko ime tumači na već načinov. To nije isto kot pri vrimenskoj prognozi, da zutra more biti ili lipo ili mrsko ili u najsigurnijem slučaju preminljivo, nego pri tumačenju imen odvisi i od kraja i od različnih drugih okolnosti, odakle ishadja hižno ime.
Zamimo samo nazive za zvanja, spomenut ću nek dva: kovač, kolar. Hižna imena Kovačevi i Kolarovi mogla bi biti stvorena ili direktno od zvanj, ako je potvrdjeno, da je prvi nositelj hižnoga imena vršio tu funciji, a ishodišća imena bi mogla biti i prezimena Kovač i Koller, u južnom Gradišću takaj i Kolar, osebito onda, ako su ta prezimena u selu dobro zastupljena.
Hižna imena igraju u našem svakidanjem žitku sve manju ulogu, u hrvatski seli je hasnuje već ili manje još samo zrelije pokoljenje, zato postepeno odstupaju s pozornice modernoga vrimena. Dan današnji se človik već ne legitimira isključivo imenom i prezimenom, nego je prisiljen, da si izmisli za pojedine institucije, firme i forume različne i svenek nove kode i svakorjačke druge šifrirane podatke, tako da čudaputi sam izgubi pregled. A sve to nazivlje i vas ta virtualni brimborijum zauvijek i prez svakoga slijeda skrsne s pojedincem, kot da svega toga nikad nije ni bilo.
To nije tako kod hižnih imen. Ako si pogledamo njevu sudbinu u seli, kade je u javnosti jur zamuknuo hrvatski jezik, moremo se samo čuditi, koliko slijedov su ostavila npr. u Prašćevu (Rehgraben) u južnom Gradišću. Većina stanov se onde doduše naziva kot kod nimških susjedov samo po imenu ili prezimenu gospodara, kotno Bari, Brantweiner, Edl, Ernst itd. Neka od njih svidoču o hrvatskom porijeklu nositelja, kot npr. Gergi, Jiverl (nim. pobirač ga bilježi kot Jiwerl), a onda nas najednoč presenetu obliki kot Dorkini, Ferenčevi (pobirač ga bilježi kot Verenčevi), Kovačevi, Petovi, Vincini i drugi. Simo slišu i malo iskrivljeni obliki, ke donašam u pobiračevom obliku, kotno Pawliwi, vjerojatno Pavlini, Pauwinki, izgleda po nadimku Pavinka za gospodaricu iz Pavinoga stana, Wabini, vjerojatno Babini, i nekoliko drugih.
Još jače zadivljuje situacija u ug. Vedešinu (Hidegség). Za selo, u kom je hrvatstvo jur duga ljeta ugroženo, očuvao se je dost dobro tradicionalni tvorbeni način hižnih imen. To su obliki kot Balindovi, Baltavarijovi, Berdješevi, Bognarovi, Draškovičevi (kot kajkavci ne poznaju fonema ć) i mnoga druga. Samo u neki slučaji su zastupani obadva tvorbeni sufiksi, –ini i suvišno -ovi, tako imamo npr. uz Jurine i Jurinove, nadalje hižna imena Feiglinovi, Francinovi, Pajinovi i dr. U neki slučaji se hasnuje sufiks -ini, kade bi očekivali -ovi, kot npr. Bindini < Bind, Wind, Feiglini < Feigl, Lenclini < Lencl i dr. Jasniji pokazatelj madjarizacije je tvorba s ug. posvojnim sufiksom -ék: Baltuváriék, Erdősiék i dr., no ta imena nisu mnogobrojna.
Ivo Sučić, Trajštof 03.07.2015.
HIŽNA IMENA, 03.07.2015., Trajštof, prezentacija
U odnosu prema lanjskoj prezentaciji 1. sv. u oktobru vam ne morem SKORO ništ novoga reći.
Zato mi dopustite, da najprije izrazim svoje veselje na izlasku 2. sv., ipak je bilo puno posla i s ovim izdanjem.
Za bolje razumivanje moram neke općenite misli dodati:
1. Ov svezak ide od Pajngrta do Židana (ne Žamara) po ABC-i. To su:
a) intaktna, još dobro održana sela kade postoji još i hrv. svist i znanje jezika,
b) asimilirana, danas već čisto izgubljena sela, ka su početkom 20. st. bila još većinski hrvatska: Temerja, Vardeš, Veliki Kuked, …
c) sela u ki se samo spominjaju da su nekada imali i znali hrvatski: St. Elek, Zajčje Selo, …
d) ostatki hižnih imen: Cundrava, Lovrijenac/ (Olbendorf), Frielištof, …
e) mrtvi na cimitoru se spominju: Vardeš (kod Kohfidischa), Veliki Kuked (kod Körmenda) farnik Gašpar Pavdy, 1827., rodjen u Vincijetu je u mrtvačku knjigu uz ime zapisao i hižno ime.
2. Pregled razvitka i fonološko ostvarenje HI je dao prof. Ivo Sučić. Vidi se kako u neki seli do danas kreativno funkcionira davanje razlikovnih imen.
Imamo primjerov sve do kikavog, jecajućeg, kada i kade se muti jasna i čista linija stvaranja, ali i to nam je bolje od čistoga pozabljenja.
3. O čemu nismo u prvoj prezentaciji govorili, jasno se moru razlikovati pojedini sloji:
a) mali sloj prastarih imen,
b) novi matro-, patro-, etnonimi,
c) sloji nimških, ugarskih, slovačkih i sličnih imen,
d) kakova duhovna, tjelesna ili druga karakteristika,
c) špotljiva imena
4. Ovo djelo je opisno ne dosljedno znanstveno, ar takova načela nismo mogli zbog velikoga broja dobrovoljnih sudjelačev ostvariti. Veliki broj sudjelačev je naginjao na fabuliranje i objašnjenje imen po kakovoj novostvorenoj legendi u selu. Za takovo djelo bi tribali bili puno već mjesta, a većina imen je izvedeno iz nečega
5. Riva mi se pitanje: ZAČ? ZAŠTO?
Nimam pravoga objašnjenja! Ako pomislimo na P. Augustina Blazovića, učitelja Filu Sedenika u ugarskom Peresztegu, Franju Horvatha u dalekom Ostrogonu/Estergom ili zač je Miloradić pod starost počeo pisati pjesme – i na mnoge druge – ki nisu imali nikarkovoga izgleda na priznanje, bilokakvu financijsku potporu ili dobitka, čudakrat bili i pošpotani, onda morem kako tako naslutiti zač! Čista, jednostavna ljubav za svoje, nekakovu obavezu cinkušev, znalcev, tiha ali uporna borbu protiv pozabljenja i nestanka s ovih širin svita. Zagriženo, nepopustljivo, iz nekovoga nedefiniroga truca svim onim, ki su nas već davno otpisali i utopili u druge narodnosti. I mi bi si znali predstaviti, zadiliti drugačije zaposlenje u našem vrimenu od sakupljanja i tumačenja naših HI. Ovo velim sve prez zamire! I nas lovi neka vrsta lovačka vrućica, kot navijača Rapida, FC Barcelone ili Bavarske.
Da li ste si premislili, koliko naših imamo po Drugom Svitskom Boju, ki su u Beču dostali izobrazbu na slavistiki, prez Graca, Budimpešte ili Požona?… 39 ili već!
I onda se moramo pitati kako su jedan Bogović, Šosterić, Hauzer, Glavanić, Naković i Borenić, Feržin i Bintinger, … mogli svladati svakidašnje kulturne kočnice/bremze, a dostali izobrazbu samo u nimški ili ugarski škola? I kakovo postavljenje naroda je bilo za njimi, ko je svoje školovane nosilo na ruka? No ne razmazano, velikodušno, pretirano ali uvijek ljudski odmireno i iznad egzistencijalnoga ruba.
Sve bi si to morali na novič premisliti i postaviti nove, zdrave podstave, prez zamaglenoga vida, istinito. Znamda bi to bio jako bolan put ali bi nas možda peljao iz naše duhovne i društvene zdvojnosti.
6. Meni čuda svega povida i skromni tzv. uvodni povijesni dio.
a) Uz naše ime sela imamo i nimško, ugarsko, po ki put i roma. Ta imena – ka su u zadnjem vrimenu jako blijeda i skoro čisto pozabljena − nam govoru o jednoj simbioznoj zajednici krez 500 ljet i pokažu da li smo mi preuzeli naziv iz nimškoga, ugarskoga ili slovačkoga ili stvorili sami ako su naseljeno mjesto oni sami, svojim trudom stvorili.
Neka imena, kot je to Uzlop, Trajštof, Pervane, Prisika, Nygvand/Šuševo, … na staroslav(en)ski zviranjak.
Druga pak, da su Hrvati osnovali ta sela: Parapatićbrig, Bošnjakbrig, Podgorje, Novo Selo, …
Neka ukazuju i na porijeklo: Stinjaki iz Stenjičnjaka, Poljanci kot Dombory horvátok ada Hrvati iz Dubrave u Bjelovarskoj županiji, …
b) Ime gospodarov nas kani spomenuti na staleško uredjenje, odvisnost do 1848. ljeta.
c) Crikva/vjera nas veže uz najvažniju instituciju identifikacije u prošlosti.
d) Statistiku ali već nismo mogli istinito postaviti. Državne brojidbe već ne kanu imati brojenje nacionalnosti.
7. O organizaciji unutar ZIGH-a sam Vam zadnjiput povidao. Na čelu mag. Zlatka Gierler, prof. Ivo Sučić, velikim jezikoslovnim znanjem, bez njega ne bi mogli bili dojti do ove knjige, tehničko ostvarenje Güter Schumich i Angela Šumić korespondencijom. Mag. Sabina Pavišić je u karencu.
Od pomagačev bi ovput jako istaknuo farnika Ivana Karalla i dr. Bernadetu Zadrović, ki su nam pomogli s nekoliki seli. U 1. sv. smo imali 64 imen, ovput možda za 10 već.
8. Osvidočen sam, da nam je ovo ostvarenje, dokumentacija HI, jaka i izražajna identifikacija kot su nam jačke, tanci, jezik, vjerski život, naši običaji, … nešto što nas daje prepoznatljivim kot gradišćanskohrvatska narodnost, ar smo se u mnogi drugi osobina već utopili u većini. A ako smo/su gizdavi na regionalnost u EU, ako nas ne vkanjuju i nisu samo svetačna obitanja, prazne fraze, onda je ovo kusić znakovitosti starosjediocev Hrvatov u Austriji, Ugarskoj i Slovačkoj, ki daju skupa s drugimi cjelovitost ove regije.
Nikola Benčić, Trajštof 03.07.2015.
