Der kroatische Totenabschiedsgesang in seinen historischen und arealen Dimensionen

06.07.2010


Jačka pri predstavljanju knjige „Hrvatska spričanja u svoji povjesni i arealni dimen¬zija“ u Novom Selu, 8. novembra 2009.   Knjiga (+DVD) stoji: meke korice: 22,–/tvrde korice: 25,–

 

I.

Posluhnite riči, dragi moji ljudi,

ove nove knjige, kâ leži pred vami!

’Vako se predstavlja ona sama sebe

ino takaj ljude, kîm sad hvala veli na njevi zasluga:

 

II.

« Na ’vi dvor muzejski skupa spravni ljudi!

Visoke vridnosti, vi otac duhovni!

Vi, selski glavari, i razumne glave!

Ino ’si kolege i pretelji dragi, vi ’si čisto ovden!

 

III.

Nije prlje mislil pisac kî j’ me stvoril,

da će mu bit dano, da vam ovden veli,

koliko mu j’ drago ovo Novo Selo,

čije je on dite, i ako on nikad nije ovden živil.

 

IV.

Ja se ’vako zovem: „Hrvatska spričanja

u svoji povjesni i[no] arealni

dimen­zija“. To je, ada, ime moje

na jeziku vašem. Zvana toga imam drugi naslov, nimški.

 

V.

Ča se more, ada, štat na moji strani,

prelipa je pelda hrvatskoga duha,

vašega jerbinstva, dragi Novoselci

ino Novoselke, i človika takaj, kî je mene stvoril.

 

VI.

Ja sam zbirka spričanj, kâ su se jačila

nekad na pokopi va hrvatski seli.

’Novom Selu takaj; ovden je je jačil

školnik ino kantor novoselske crikve: Kustrić Ivan zvani.

 

VII.

Poštovana gospa Kustrić Ana zvana,

bivša peljačica škole, preštimana!

Vaš je preminuli hižni drug pokojni

a za njim ste sami čuvali spričanja Kustrića Ivana!

 

VIII.

’Vako su te jačke čuda let čekale

na sigurnom mestu ’vašoj vridnoj hiži.

Nut, pred kratkim časom vi ste ’se te jačke

dali stvoritelju mojemu, kî veli: Bog vam stovkrat plati!

 

IX.

Mikula Marija, od štoma Kustrićev!

Bila si ljubezna, kot i mati tvoja,

Mitzi-néni zvana. Hvala na spričanju,

kô ste kopirale, a kopiju dale! Bog vam plaćnik budi!

 

X.

Kako je to bilo, kad je na pokopi

Kustrić Ivan jačil turobna spričanja?

O tom Traxler Beta čuda zna povidat,

ar je sama bila, kad je bila dite, oš med slušatelji.

 

XI.

Beta j’ povidala, hvalaza to velim,

o ti gorki suza, kê su proljivali

nazočniki, kî su čuli ta spričanja,

te dvanaesterce kantora-školnika Kustrića Ivana.

 

XII.

Dragi vi kolega, Huisza Petar zvani!

Od vas je moj pisac najprlje čut mogal

o prastarogoca svojega spričanji!

Došlo j’ sada vrime, došla j’ sada ura, da vam veli: hvala!

 

XIII.

Benčić Nikola i Ritter Peter takaj

ino Szelp Szabolcs su preveli skrbljivo

kitice ugarske i ugarske riči,

kê razumil nije pisac, kî j’ me stvoril. Hvala na pomoći!

 

XIV.

Jurica ti pretelj, Csenar takaj zvani,

z velikim si trudom layoutiral mene.

Lipo me je gledat, zasluga je tvoja!

Bog ti plaćnik budi! Bog ti stovkrat plati na ’si tvoji trudi!

 

XV.

I hižnu družicu tvoju takaj zovem.

Kada ju je pisac prosil mene vandat,

ona j’ naredila da se to učini.

Hvalim ti od srca, Agnjica predraga, na tom dobrom činu.

 

XVI.

Zlatki Gieler takaj rado velim hvala“.

Vandala je mene v svojem inštitutu

Znanstvenom Hrvatov, Gradišćanski zvanih.

’Vako, ada, sam se na vredi rodila ’Trajštofu hrvatskom.

 

XVII.

Pawischitz Sabina! Pitali ste skrbno

v pismu elektronskom, kako je to s manom,

kad ću bit gotova. Jur su dovedene

koncu skrbi vaše. Hvala vam sad velim za skrb, trud i pote!

 

XVIII.

Richter Sylv’ja, ča si delala za mene!

Posluhnite ljudi: Sedamstov i šesnajst

strani j’ skenirala od ti čuda spričanj!

Teško je to bilo! Nije morgovala, zato velim: hvala!

 

XIX.

Manfred Roth me j’ štampal — za to lipo hvalim —

v željeznom, v Gradišću. Dal je meni takaj

ploču elektronsku, na kôj su nažgana

’sa ta skenirana spričanja sabrana Kustrića Ivana.

 

XX.

Katičić Radoslav, akademik pravi,

piščev si učitelj, ino takaj pretelj.

K tebi se obraćam, hvalim ti od srca

na velikoj časti takaj na radosti da si sad nazoči!

 

XXI.

Seneg verna Lena, ti hižna družica

onoga človika, kî me je napisal!

Za strpljenje tvoje, ino ohrabrenje,

za skazanu ljubav on ti veli hvala“, a Bog plaćnik budi!

 

XXII.

Hodte simo, ljudi, nagnite se k meni,

zamite me v ruku, poglejte vi mene,

ino takaj štajte. Puna sam ja spričanj

iz Novoga Sela, i z ’sega Gradišća, a z Hrvatske takaj!

 

XXIII.

Ar v hrvatskoj zemlji, staroj domovini,

spričali su takaj nekad na pokopi.

Z Kotoribe stranjske, takaj z katedrale,

z dične stolne crikve slavne zagrebačke ima starih spričanj.

 

XXIV.

Ima ih i takaj v dalekom Prekmurju,

pri Slovenci onden. Ugri i Slovaki,

kî su nam susedi, spričali su takaj.

Nije ta navada, omejena, ada, na Gradišće samo.

 

XXV.

Spričanje je staro. V minuli stoletji

jur su napisali lipe, prave jačke.

Koreni spričanja morebit su nikli

’škurom sridnjem veku. Ali o tom štajte vi na moji strani.

 

XXVI.

Nut ’sim velim hvala, kî su govorili

sad pred manom ovden, ili su jačili

spričanje zibrano, ili su igrali

tamburicom zvučnom, ili su nam rekli, ča je to: spričanje!

 

XXVII.

To su, ada, ovi: gospa Zlatka Gieler,

Peter Huisza vridni, Ludvik Kuzmić pretelj,

Hatsko Kolo slavno, gospa Ana Kustrić

(jedna jačkarica Novoselska žena). ’Sim vam, ada, hvala! »

 

XXVIII.

To su, ada, bile riči nove knjige.

Ona se raduje, ar ste simo došli

ino posluhnuli, ča je povidala.

Sada se oš ufa, da na vredi stoji na vašoj palici!

 

XXIX.

Sada posluhnite, dragi moji ljudi,

mene spisatelja ove nove knjige!

Posluhnite i vi, kantori hrvatski!

Spričanja su vaša bila vridna pelda za ’vu moju jačku.

 

XXX.

’Vako ste vi, ada, verzuše kovali,

kinč Hrvatom dali! Klanjam se pred vami!

Sad je dost, jur moram skončat svoju jačku.

Z bogom neću reć vam; ostat ću oš malo, na kupicu vina.

 

Finis

 

Dano ’Novom Selu 8. novembra 2009. leta                        Georg Holzer

Bestellen/Naručiti